Kada traktor stane na put, to nije samo blokada saobraćaja, već krik čoveka kome je ponestalo strpljenja i наде. Tačno četvrtog septembra 2026. godine, tihi bes sa njiva pretvorio se u glasno saopštenje upućeno Ministarstvu poljoprivrede. Umesto očekivane pomoći, proizvođači su dobili birokratske zaključke koji stižu prekasno da bi spasili jesenju setvu. Ovo nije više priča o papirima, već o goloj egzistenciji hiljada porodica na severu i centru Srbije koje gledaju u prazne silose.
Birokratija koja ne razume ritam prirode
U poljoprivredi vreme nije apstraktni pojam, već merilo prinosa koji ili raste ili propada pod presudnim uticajem vremena. Zaključak Odbora za poljoprivredu Narodne skupštine o ukidanju obaveze pravdanja prvog dela subvencija zatekao je ljude u pola posla. Velika većina poljoprivrednika je već završila tu mučnu administrativnu rabotu ili pripremila dokumentaciju, što odluku čini besmislenom u praktičnom smislu. Dok se u Beogradu raspravlja o procedurama, na njivama Vojvodine i Šumadije teku poslednji dani za pripremu zemlje. Ovaj nesklad između zakonodavnog tela i realnosti u ataru pokazuje koliko agrarna politika često promašuje suštinu problema. Kada birokratija pokuša da reši problem gladnih džepova papirnom odlukom, na terenu se obično desi samo jedno, a to je tihi bes koji prerasta u glasni revolt.
Front nezadovoljnih proizvođača se širi
Ujedinjena udruženja poljoprivrednika Srbije, Inicijativa za opstanak poljoprivrednika Srbije i niz lokalnih organizacija nisu ostali na rečima. Oni ističu da je položaj proizvođača dodatno otežan posledicama suše, ali i stanjem na tržištu poljoprivrednih proizvoda koje diktiraju veliki igrači. Posebno ukazuju na otkupne cene pšenice i suncokreta i ponovo optužuju učesnike na tržištu za kartelsko ponašanje koje guši sitnog proizvođača. Tvrde da se, nakon niske otkupne cene pšenice, isti scenario ponavlja i sa suncokretom, što stvara pritisak koji može slomiti gazdinstva.
Poljoprivrednici su nezadovoljni i zbog toga što, kako navode, nema odgovora Ministarstva poljoprivrede na njihove zahteve. Prema njihovoj oceni, dodatna sredstva su hitno potrebna proizvođačima kako bi mogli da finansiraju zasnivanje jesenje proizvodnje. Bez tog novca, mnogi neće moći da kupe đubrivo i seme potrebno za naredni ciklus, što dugoročno ugrožava prehrambenu bezbednost. Saopštenje potpisuju i Udruženje poljoprivrednika opštine Srbobran, Novoseljanski paori, Udruženje poljoprivrednih proizvođača Subotice i Udruženje poljoprivrednika Aradac. Ovo govori o širokom frontu nezadovoljstva koji pokriva ključne ratarske regione naše zemlje.
Posle ovako ponižavajuće odluke i nikakve reakcije na naša upozorenja da se spreči delovanje tržišnih kartela, koji sada posle pšenice hoće da otmu i suncokret po sramotno niskoj ceni, neoglašavanja ministra o drugom delu subvencija koji je hitno potreban paorima da zasnuju jesenju proizvodnju, prinuđeni smo da naše pravo na opstanak tražimo drugim putem — Predstavnici udruženja poljoprivrednika
Ova izjava nosi težinu ultimatuma jer najavljuje da će poljoprivrednici izaći na ulice i ovog puta pozivaju i građane da im se pridruže. Nezadovoljstvo poljoprivrednika povezano je i sa visokim cenama hrane koje plaćaju potrošači, dok proizvođači istovremeno dobijaju niske otkupne cene za svoje proizvode. Udruženja zato pozivaju građane da im se priključe na protestu i izraze nezadovoljstvo plaćanjem visokih cena u prodavnicama širom Srbije zarad profita tržišnih kartela.
Kada traktori izađu na asfalt
Ovo nije samo spor oko papira i pečata, već pitanje poverenja između države i ljudi koji je hrane. Kada se subvencija od 18.000 dinara po hektaru tretira kao marketinški trik umesto kao ozbiljna podrška, gubi se smisao celog sistema podsticaja. Poljoprivrednici osećaju da ih država vidi kao statistiku, a ne kao partnere, posebno kada Ministarstvo ćuti na pitanja o drugom delu subvencija koji je ključan za opstanak do proleća. Tišina iz ministarskih kabinetova u vreme kada treba sejati je glasnija od bilo koje presude.
Analiza situacije na terenu pokazuje da spajanje niskih otkupnih cena i visokih cena u maloprodaji stvara socijalni pritisak koji može eksplodirati. Poziv građanima da se pridruže protestu je potez koji prevazilazi okvir strukovnog sindikata i postaje društveno pitanje. Ako karteli zaista diktiraju cene kako tvrdi Inicijativa za opstanak, onda je štetu trpe i selo i grad, samo na različitim krajevima lanca. Ministarstvo poljoprivrede upozoreno je da će se suočiti sa ogromnim nezadovoljstvom poljoprivrednika koji više nemaju načina da prežive, a takve reči se u našoj istoriji nikada nisu završavale tiho. Jasno je da model gde proizvođač radi za minimalnu zaradu dok posrednici uzimaju ekstra profit više nije održiv.
Bez brzog dogovora o cenama i pravovremene isplate druge rate subvencija, jesenja setva bi mogla biti upitna na mnogim parcelama. Država mora da shvati da poljoprivrednik ne može da čeka administrativne rokove kada mu usev propada od suše. Na kraju, sve se svodi na jednostavnu istinu da se od reči ne jede, a od kasnih subvencija još manje. Poljoprivrednici su poslali signal da su spremni na radikalnije korake jer im je došla voda do grla, a to je znak da sistem više ne funkcioniše kako treba. Ako se ovaj protest pretvori u blokadu puteva, šteta će biti mnogo veća od onih 18.000 dinara po hektaru oko kojih se vodi rasprava. Preostaje da vidimo da li će nadležni čuti upozorenje pre nego što traktori izađu na asfalt.
Izvor: AgroSmart, 4. septembar 2026.
💬 0 komentara