Zamislite scenario gde svaki drugi čovek na njivi završi u bolnici pre nego što žetva stigne u silos. To nije zaplet za naučnofantastični film, već surova realnost koja upravo izlazi na videlo kroz nove podatke. Najnovije istraživanje bacilo je tešku senku na globalnu poljoprivredu, otkrivajući da skoro polovina radnika širom planete doživi akutno trovanje pesticidima tokom godine. Ovi podaci, koji pokrivaju period od 2006. do 2023. godine, teraju nas da se zapitamo koju to cenu zapravo plaćamo za visoke prinose. Da li je jeftin obrok u supermarketu vredan zdravlja onoga ko je proizveo usev?
Cena ljudskog zdravlja u globalnom lancu ishrane
Kada pričamo o bezbednosti hrane, retko ko pomisli na onoga ko tu hranu proizvodi. Organizacija Mreža za akciju protiv pesticida naručila je studiju koju prenosi Gardijan, a rezultati su više nego zabrinjavajući. Procenjuje se da se godišnje dogodi između 402 i 433 miliona slučajeva nenamernog akutnog trovanja. Pošto se ukupno 934 miliona ljudi bavi poljoprivredom na globalnom nivou, to znači da je pogođeno oko 46 odsto svih radnika u sektoru. Ovo nije samo brojka u izveštaju jer iza svake statistike stoji čovek, porodica i izgubljeni radni dan. Poljoprivreda postaje opasno zanimanje bez adekvatne zaštite, a to je poruka koju ne smemo ignorisati.
Obim upotrebe hemije i poziv na hitne mere
Najveći broj ovakvih slučajeva zabeležen je u južnoj Aziji, zatim u jugoistočnoj Aziji i istočnoj Africi. Ako gledamo po pojedinačnim zemljama, najviša stopa trovanja zabeležena je u Burkini Faso, gde je pesticidima bilo izloženo gotovo 84 odsto poljoprivrednika i radnika. Studija, objavljena u časopisu „Frontiers in Public Health", ide korak dalje i procenjuje da od trovanja pesticidima svake godine umre oko 11.000 ljudi. Gotovo 60 odsto tih smrtnih slučajeva otpada na Indiju, što govori o razmerama problema u regionima sa manje razvijenom zaštitom na radu.
Podaci o količini korišćenih sredstava govore sami za sebe na globalnom nivou. Prema istraživanju, u svetu je tokom 2023. godine korišćeno 3,8 miliona tona pesticida, što je dvostruko više nego 1990. godine. Važno je napomenuti da se ovo istraživanje bavilo samo akutnim trovanjem, odnosno zdravstvenim posledicama koje nastaju neposredno ili ubrzo nakon izlaganja. Dugoročne posledice izloženosti nisu obuhvaćene, što znači da je stvarna slika verovatno mnogo mračnija. Takođe, autori nisu uračunali oko 84 miliona dece koja rade u poljoprivredi, što otvara još jedno teško pitanje dečjeg rada u agraru.
Autori studije ne nude samo dijagnozu problema, već i recept za lečenje situacije.
Ne možemo više zatvarati oči pred cenom koju plaćaju radnici. Hitne mere su neophodne, uključujući primenu preporuke Ujedinjenih nacija o postepenom ukidanju posebno opasnih pesticida. — Autori studije, Frontiers in Public Health
Ovaj poziv na akciju dolazi u trenutku kada se svet suočava sa potrebom da nahrani sve veću populaciju, ali i da sačuva resurse. Pitanje je da li je moguće napraviti balans između proizvodnje i bezbednosti. U Evropskoj uniji već se razmatraju scenariji smanjenja upotrebe pesticida, što direktno utiče i na naše proizvođače koji plasiraju robu na to tržište.
Šta ovo znači za srpskog poljoprivrednika i izvoz
Kada se ovi globalni podaci preslikaju na naše dvorište, situacija postaje kompleksna za analizu. Smanjenje upotrebe pesticida u Evropskoj uniji moglo bi da smanji poljoprivredne prinose i poveća troškove proizvodnje. Evropska komisija objavila je podatke da bi ekonomski udar mogao biti znatno manji ukoliko se hemijska sredstva postepeno zamene preciznom poljoprivredom i organskom proizvodnjom. Međutim, u nepovoljnijem scenariju pad prinosa mogao bi da bude oko 10 odsto. Kombinovanje takozvane precizne poljoprivrede i organske proizvodnje u modelu smanjuje procenu pada na oko šest odsto.
Ovo je ključna tačka za nas u Srbiji i zahteva ozbiljno razmišljanje. Ako EU krene tim putem, naši izvoznici moraju biti spremni da prate standarde bez pogovora. Ne radi se samo o tome da li ćemo koristiti manje hemije, već kako ćemo održati rentabilnost gazdinstva. Mnogi naši proizvođači već osećaju pritisak zbog zakonske regulative koja postaje stroža, ali svest o zdravstvenim rizicima još uvek nije na zavidnom nivou. Često se dešava da se zaštita bilja shvata kao nužno zlo, bez dovoljno pažnje posvećene ličnoj zaštitnoj opremi i edukaciji.
Rizik nije samo u tome što ćemo teže prodati robu na zahtevnom tržištu. Rizik je u tome što zdravlje onih koji je proizvode postaje ugroženo svakodnevno. Ako skoro polovina svetskih radnika strada od hemije koju prskaju, koliko smo mi daleko od tog broja? Naša poljoprivreda je intenzivna, usevi se štite redovno, ali da li se prate protokoli? Činjenica da studija nije obuhvatila dugoročne posledice treba da nam bude upozorenje. Hronične bolesti se ne vide odmah, ali se skupljaju godinama rada bez maske i rukavica.
Zaključak: Zemlja ne sme da bude otrovna zamka
Na kraju dana, nijedan prinos ne vredi ljudski život izgubljen zarad profita. Ovi podaci iz studije nisu samo alarm za Aziju ili Afriku, već podsetnik svima nama da poljoprivreda mora biti održiva u svakom smislu te reči. Ne možemo graditi budućnost na trovanju onih koji je grade svojim rukama. Srpski poljoprivrednik mora da shvati da je njegovo zdravlje najvrednija imovina na gazdinstvu, vrednija od svakog hektara pod kukuruzom. Ako ne promenimo pristup zaštiti bilja, rizikujemo da nam njive ostanu plodne, a domovi prazni.
Izvor: Agro TV, 4. septembar 2026.
💬 0 comments