Kada stanete pred policu u marketu i vidite cenu od sto dinara, teško je poverovati da onaj koji je zemlju obrađao nije video ni trećinu tog novca. Dok građani gunđaju na skupoću, njive u Vojvodini gorele su pod avgustovskim suncem, a džepovi domaćih gazda ostali su prazni uprkos uloženom milionu dinara. Situacija je postala toliko ozbiljna da se Srbija danas suočava sa realnošću da četrdeset odsto potreba za ovom namirnicom mora da podmiri uvozom. Ovo nije samo loša godina, već znak upozorenja za celu agrarnu politiku.
Vreme kao neprijatelj na njivi
Ove godine proizvodnja krompira počela je neuobičajeno rano, sa sadnjom u ravničarskim krajevima završenom još do kraja marta. Prvi deo sezone delovao je obećavajuće jer su april, maj i veći deo juna doneli relativno povoljne uslove za rast useva. Međutim, poljoprivreda je uvek igra sa vremenskim nepogodama, a preokret se dogodio krajem juna.
Kako objašnjava dr Živko Bugarčić, u Vojvodini je nedostatak padavina usporio nalivanje krtola uprkos tome što veliki broj proizvođača krompir redovno navodnjava. Avgust je doneo ekstremno visoke temperature i ožegotine na lisnoj masi, što je ubrzalo završetak vegetacije i ulazak biljke u fiziološku starost. Dodatni problem u severnom delu zemlje predstavljaju fitoplazme koje izazivaju gumozu krtola, čineći rod nepogodnim za ishranu, preradu ili upotrebu kao semenski materijal.
Situacija nije ista na celoj teritoriji naše zemlje.
Južno od Save i Dunava, uključujući područje Zapadne Morave i jug Srbije, prinosi su bolji nego u prethodne dve do tri godine. Ipak, sama količina proizvedenog krompira ne odražava se odmah na cenu jer potrošnja tokom leta tradicionalno pada. Tržište u kratkom periodu teško može da prihvati veće količine robe, pa trenutne cene ne pokazuju realno stanje proizvodnje na terenu.
Ekonomija koja ne funkcioniše za proizvođača
Suština problema leži u brojkama koje više nemaju smisla za onoga ko radi na zemlji. Proizvodnja krompira zahteva ulaganja koja mogu da dostignu osamsto hiljada do milion dinara, što stvara ogroman finansijski pritisak na domaćinstva. Sa sadašnjim cenama, veliki broj proizvođača pokušava samo da pokrije ulaganja, boreći se za takozvanu pozitivnu nulu na kraju sezone.
Posebno teška situacija je kod proizvođača koji krompir prodaju za dvadeset pet do trideset dinara po kilogramu. Bugarčić ocenjuje da takva cena apsolutno ne može da pokrije troškove proizvodnje, dok uspešniji proizvođači poslednjih godina dobijaju oko trideset pet do četrdeset dinara. Veliki broj njih dobija i manje od toga, dok kupac na kasi plaća oko sto dinara po kilogramu.
Između cene koju dobija proizvođač i one koju plaća potrošač ostaje veliki prostor za marže posrednika. Mali broj domaćih proizvođača ima direktan kontakt sa velikim trgovinskim lancima, pa roba uglavnom stiže preko više ruku. Zbog toga kupac može steći utisak da najveći deo iznosa odlazi proizvođaču, što je daleko od istine u ovom slučaju.
Nema krompira, krompir će biti skuplji — dr Živko Bugarčić, stručnjak za povrtarstvo
Šta ovo znači za srpsko gazdinstvo
Promene u domaćoj proizvodnji već se jasno vide kroz statistiku uvoza koja pokazuje strukturni problem sektora. Prema podacima koje je Bugarčić izneo, Srbija uvozi blizu trideset hiljada tona pomfrita, za čiju bi proizvodnju bilo potrebno približno šezdeset hiljada tona svežeg krompira. Uz to se uvozi i više od četrdeset hiljada tona konzumnog krompira za markete, pijace i široku potrošnju.
Ako se ukupna godišnja potrošnja proceni na oko dvesta četrdeset hiljada tona kroz sveži krompir, pomfrit i čips, zaključak je da Srbija već sada približno četrdeset odsto potreba zadovoljava iz uvoza. Procena je da će Srbiji ponovo nedostajati oko četrdeset hiljada do pedeset hiljada tona krompira, koje će morati da uveze kako bi popunila deficit na tržištu. Ovo nije samo naš lokalni problem jer je situacija u Evropi ove sezone potpuno drugačija u odnosu na prethodnu godinu.
Veliki proizvođači u severozapadnoj Evropi takođe imaju manje krompira, sa padom površina u Belgiji, Holandiji, Francuskoj i Nemačkoj. Zbog kombinacije manje zasejanih površina i slabijih prinosa, evropska proizvodnja mogla bi biti za više miliona tona manja od višegodišnjeg proseka. Ovakva tržišna slika nosi ozbiljne posledice za budućnost proizvodnje u našoj zemlji. Deo proizvođača će sigurno izlaziti iz proizvodnje, dok će većina smanjivati površine pod krompirom jer rizik postaje preveliki.
Za razliku od prethodne godine, kada je uvozni krompir mogao da se nabavlja po veoma niskim cenama, ove sezone situacija menja cenovnu politiku na domaćem terenu. Problem za domaće proizvođače je što povećanje evropskih cena kod nas još nije u punoj meri preneto na otkup. Veće šanse za predvidivu zaradu imaju proizvođači ranog, odnosno letnjeg krompira koji se vadi u avgustu i septembru. Kod kasnijih sorti problem je što velika količina robe u kratkom periodu izlazi na tržište, dok proizvođači ne znaju da li će tokom jeseni stići jeftinija uvozna roba. Trend bi mogao da se nastavi ako domaća proizvodnja bude dalje padala, što nas vodi ka većoj zavisnosti od spoljnih faktora. Kada evropskom tržištu zafali krompira, cena uvoza raste, a domaći proizvođač ostaje zarobljen između visokih troškova i niskog otkupa.
Opasna igra sa hranom
Ako dozvolimo da nam četrdeset odsto osnovne namirnice stigne iz inostranstva, gubimo kontrolu nad cenom i kvalitetom onoga što je na našem stolu. Proizvođač koji uloži milion dinara ne sme da ostane na nuli, jer kada on odustane, nema tog uvoza koji može da nadoknadi domaći rod u kriznim vremenima. Krompir nije samo roba, već strateška kultura, a tretiranje proizvodnje kao kocke dovešće nas do situacije da plaćamo tuđi hleb skuplje nego ikad.
Izvor: Agromedia, 6. septembar 2026.
💬 0 komentara