Nekada je proizvođač maline mogao da se drži dva jednaka pravila — ubereš mnogo i prodaš mnogo. Ove sezone u Ukrajini, drugo pravilo je toliko nadjačalo prvo da se čitavo tržište pita kako je uopšte moguće da manjak robe donese istorijski maksimum zarade. Šestog septembra 2026. godine stigli su podaci koji ruše ustaljenu logiku voćarske industrije i pokazuju koliko jedna sezona može biti drugačija od svih prethodnih. Nije uvek presudno imati pune hladnjače, već znati kako i po kojoj ceni plasirati ono malo ploda koji pretekne.
Kad manje roda donese više novca
Tržište voća nas je odavno naviklo da linearna logika "više kilograma = bolja godina" ne drži u praksi. Ove sezone ukrajinski proizvođači žive u ekonomskom paradoksu koji bi agronome u proleće potpuno zbunio da su mogli da ga predvide. Prema podacima koje prenosi EastFruit, a objavljuje Agro TV, cena maline namenjene preradi popela se na nivoe koji u ovoj deceniji jednostavno nisu zabeleženi.
Važno je razumeti da se ovaj obrt ne dešava u vakuumu, već u godini kada je izvoz voća i povrća postao jedan od ključnih oslonaca za opstanak gazdinstava u regionu. Kada ponuda opadne, a potražnja na stranim tržištima ostane stabilna ili poraste, cena mora da reaguje — to je stara lekcija. Retko se, međutim, dešava da razlika između volumena i vrednosti bude tako očigledna kao sada u Ukrajini. Svaki poremećaj na tom tržištu direktno se preliva na kotacije u celom našem delu kontinenta, pa je vest važna i za srpske malinare.
Sto devedeset pet grivni za kilogram maline
Konkretne cifre koje stižu sa terena govore same za sebe i zaslužuju pažljivo čitanje. Maline namenjene preradi otkupljivane su u pojedinim periodima sezone za sto devedeset tri do sto devedeset pet grivni po kilogramu bez PDV-a. Pretvoreno u evre, to iznosi oko tri evra i osamdeset centi po kilogramu, cifra koja tera na razmišljanje svakog ko se ozbiljno bavi proizvodnjom voća. Taras Baštanik, predsednik Ukrajinske asocijacije voća i povrća, bio je vrlo precizan u proceni trenutnog stanja na terenu.
On naglašava da je prerano proglasiti ovu godinu rekordnom po obimu proizvodnje, jer je bilo manje ploda nego lane. U vrednosnom smislu, međutim, sezona bi mogla biti rekordna ili barem blizu prošlogodišnjem maksimumu, jer su cene više nego ikada.
Ne bih žurio da je nazovem rekordnom po obimu proizvodnje. Koliko vidim, ove godine bilo je manje malina nego prošle godine. Međutim, u vrednosnom smislu mogli bismo imati rekord ili najmanje rezultat sličan prošlogodišnjem, jer su cene malina ove sezone još više — Taras Baštanik, predsednik UHA
Visoke otkupne cene proizvođačima su delimično nadoknadile slabije prinose, što je ključna lekcija za upravljanje rizikom u voćarstvu. Tu se, ipak, pojavljuje drugi problem koji koči dalje širenje zasada, a to je dostupnost ljudstva spremnog za berbu. Malina ostaje jedna od radno najzahtevnijih voćnih vrsta jer se plodovi gotovo u potpunosti beru ručno, a mehanizovana berba za ovaj kvalitetni segment još uvek nije realna komercijalna opcija.
Baštanik objašnjava da upravo ručna berba diktira tempo i cenu koštanja finalnog proizvoda, pa time i ukupnu konkurentnost sektora. Ukrajinsko tržište malina izrazito je izvozno orijentisano, što ga čini osetljivim na svaki poremećaj u spoljnoj tražnji.
Prema podacima UHA, čak devedeset do devedeset pet odsto ukrajinskih malina namenjeno je izvozu, dok je domaća potrošnja relativno mala. Ovogodišnja sezona potvrđuje snažnu poziciju Ukrajine na međunarodnom tržištu, ali istovremeno jasno pokazuje da je finansijski rezultat pre svega posledica visokih cena, a ne većeg roda. Za proizvođače je to pozitivan signal, ali i ozbiljno upozorenje — širenje proizvodnje zasnovano samo na jednoj sezoni rekordnih cena nosi rizik koji treba pažljivo odmeriti.
Šta ovo znači za srpskog malinara
Kada se iste brojke pogledaju iz perspektive srpskog poljoprivrednika, stvari postaju i zanimljive i opasne. Visoka cena maline u susedstvu uvek povuče i naše tržište, ali ovde nije reč o berićetu — radi se o kompenzaciji za manji rod. Naši ljudi često greše kada vide rekordnu cenu u jednoj godini i odmah krenu u širenje zasada bez pokrića u radnoj snazi. Upravo to je klasičan primer kako tržište nagrađuje oskudicu, ali nemilosrdno kažnjava one koji kasno ulaze u igru i prerano se nadaju.
Nalazimo se na istom geografskom prostoru sa sličnim klimatskim izazovima, pa nas ovi podaci iz Ukrajine moraju služiti kao rani sistem za uzbunjivanje. Ako oni imaju ozbiljan problem sa radnom snagom za ručno branje, mi imamo isti ili još veći problem jer naši berači masovno odlaze u inostranstvo. Nije pametno graditi strategiju gazdinstva na očekivanju da će cene uvek biti na rekordnom nivou dok rod opada iz sezone u sezonu. Stabilnost je ono što hrani porodicu, a ne povremeni cenovni skokovi koje diktira nestašica na globalnom tržištu.
Treba imati u vidu i širi kontekst. Srbija je decenijama bila jedan od najvećih proizvođača maline u Evropi, a ariljska, valjevska i podrinjska regija decenijama žive od ove kulture. Svaka sezona sa nestabilnim rodom ili cenom tretira se ovde kao egzistencijalno pitanje, a ne samo kao ekonomska vest. Zato je važno čitati ukrajinske podatke ne sa zavišću, već sa hladnom glavom i pitanjem — šta mi radimo danas da nas sutra ne čeka isti scenario manjka radne snage i prepolovljenog roda.
Sejina reč na kraju
Priča iz Ukrajine jasno kaže da poljoprivreda nije samo igra brojki u tabelama prinosa. Ponekad manje zaista znači više, ali samo ako imate kome i po kojoj ceni da prodate ono malo što ste sačuvali od mraza, suše i svih ostalih nevolja. Ne treba juriti rekordne površine ako nemate ruke koje će ih obrati i tržište koje će ih platiti. Pametnom poljoprivredniku ovi podaci služe kao hladan tuš nakon vrele sezone da ne prenagli u jesenjim pripremama i ne zaboravi da tržište ume da bude i darežljivo i okrutno u istoj godini.
Izvor: Agro TV, 6. septembar 2026.
💬 0 comments