Kada živa pređe četvrti stepen, a kiša postane daleka uspomena, svaki domaćin zna da ga čeka težak razgovor sa knjigovodstvom. Ovog septembra 2026. godine, tišina na njivama Vojvodine i centralne Srbije zvuči opasnije nego ikad ranije. Prazni silosi nisu samo problem ratara, već najava lančane reakcije koju ćemo svi osetiti u novčaniku. Nije ovo više priča o prinosu po hektaru, već o tome kako nedostatak žita menja cenu hleba i mesa na našim stolovima naredne godine.
Evropski alarm i pad prinosa
Problem koji je počeo kao lokalna nepogoda prerastao je u kontinentalnu krizu koja ne poštuje granice. Najnoviji podaci Evropske komisije iz avgustovskog MARS biltena doneli su hladan tuš za sva optimistična očekivanja. Prognoze prinosa za letnje useve smanjene su na nivou cele Unije, a razlika nije zanemarljiva. Iznosi čak četrnaest odsto ispod petogodišnjeg proseka, što je signal za uzbunu u Briselu i Beogradu istovremeno.
Najteže su prošli tradicionalni proizvođači poput Francuske, južne Nemačke, severne i centralne Italije. Naši susedi u Mađarskoj, Rumuniji i Hrvatskoj takođe beleže drastične gubitke na poljima. Visoke temperature su poremetile oplodnju i nalivanje zrna, tako da na najugroženijim parcelama preti potpuni gubitak useva. Ovakvi podaci menjaju stratešku sliku snabdevanja, jer kada veliki igrači ostanu bez robe, tržište reaguje nervozno i brzo.
Šta kažu brojke i domaći tereni
Evropska komisija sada procenjuje da će Evropska unija ove godine proizvesti oko 50,1 milion tona kukuruza. To bi bila jedna od najmanjih žetvi u gotovo dve decenije, što je za petinu manje od proseka prethodne tri godine. Situacija je posebno ozbiljna u Mađarskoj i Rumuniji, gde se priča o tome da bi Mađarska, dugogodišnji izvoznik, ove godine mogla postati uvoznik kukuruza.
Kod nas, slika na terenu nije mnogo vedrija prema izveštajima sa njiva. Kao što je početkom septembra izvestila Radio-televizija Vojvodine, kukuruz i soja su među kulturama koje su najteže prošle kroz ovo leto. Suncokret je nešto bolje podneo stres, mada se i kod njega očekuje slabiji rod u odnosu na rekordne godine. Pritisak na proizvođače dodatno pojačava i logistika, jer nizak vodostaj Dunava otežava transport jeftinim rečnim putem.
Ovo nije usamljen glas upozorenja u moru statistike, već realnost koja kuca na vrata svake domaće zadruge.
Kada stočna hrana poskupi, proizvođačima ostaje sve manje prostora da povećane troškove apsorbuju bez promene krajnje cene mesa — Žarko Galetin, agroekonomski analitičar
Najnoviji podaci FAO pokazuju da su svetske cene hrane u avgustu dostigle najviši nivo od novembra 2022. godine. Poskupeli su žitarice, biljna ulja, šećer, meso i mlečni proizvodi, što potvrđuje da se nalazimo u globalnom ciklusu rasta cena. Ipak, to ne znači da će svaki kilogram manje proizvedenog kukuruza automatski doneti proporcionalno skuplje meso. Na konačnu cenu utiču i zalihe, potražnja i troškovi energije koji variraju od regiona do regiona.
Dugoročne posledice i nova pravila igre
Ono što zabrinjava više od same ove godine jeste činjenica da proizvođači u regionu već menjaju strukturu setve. Deo njih odustaje od kukuruza ili prelazi na useve koji bolje podnose nedostatak vode, što menja dugoročnu sliku poljoprivrede Vojvodine. Problem više nije samo jedna loša sezona, već pitanje koje kulture će u postojećim klimatskim uslovima ostati ekonomski opravdane.
Pored klime, srpske proizvođače koji računaju na tržište Evropske unije očekuje još jedan proces prilagođavanja poznat kao „mirror efekat". Radi se o nastojanju EU da se i kod uvozne hrane sve više uzima u obzir način na koji je proizvedena. Za Srbiju to može značiti dodatna ulaganja u proizvodnju, objekte, opremu i sledljivost. To je trošak koji mnoga gazdinstva teško mogu da podnesu bez značajnije državne podrške. Naša poljoprivreda mora da se prilagodi brže nego što to čini birokratija, jer klima ne čeka subvencije ni rokove za prijavu štete.
Moramo biti svesni da suša nije gost koji će otići čim okrenemo kalendar. Podaci iz Srbije i ostatka Evrope ukazuju na dugoročan pad raspoložive vlage u zemljištu u delovima centralne i istočne Evrope.
Ove jeseni ćemo brojati zrna u klipu, ali će zima brojati dinare u kasama. Ako ne naučimo da štedimo vodu dok je ima, plaćaćemo je skuplje nego što smo ikada mogli da zamislimo. Vreme je da shvatimo da priroda ne prima pregovore, već samo prilagođavanje.
Izvor: Agromedia, 7. septembar 2026.
💬 0 komentara