Kada vam komšija prizna da mu je trećina njive ostala bez roda jer nije imao ni kap vode za zalivanje, vi se ne tešite da je to njegov problem. Tuđa suša uvek pređe u vašu. Studija koja je ovih dana stigla iz Budimpešte pokazuje da manje od tri odsto obradivog zemljišta u Mađarskoj ima sistem za navodnjavanje, a taj podatak ne sme da zaobiđe nijednog proizvođača od Subotice do Negotina. Klimatski rizik više nije tema za konferencije u Briselu, već realnost koja reže prinos i topi džepove naših ljudi na terenu.
Senka 2022. još stoji nad panonskim poljima
Cela priča ne počinje ove jeseni, već u leto 2022. godine kada je Mađarski statistički zavod potvrdio ono što su proizvođači već osetili na svojoj koži. Rekordni pad žetve svih glavnih biljnih kultura te sezone bio je prekretnica koja je razbila iluziju da su ekstremne suše statistička greška koja se ponavlja jednom u stoleću. One su postale pravilo, a ne izuzetak.
U takvoj atmosferi Fondacija slobodnog tržišta iz Budimpešte naručila je opsežnu studiju pod nazivom „Nova zora za mađarsku poljoprivredu", angažujući analitičara Centra za izbor potrošača Bil Virc da predloži konkretne reforme. Cilj nije bio da se napiše još jedan lep dokument koji će skupljati prašinu na ministarskim policama, već da se sektor suoči sa činjenicom da zaštita postojećih struktura više nije dovoljna za preživljavanje.
Poljoprivrednici na Velikoj mađarskoj niziji dele istu sudbinu sa našim proizvođačima u Banatu, Bačkoj i Sremu. Zajedničko im je oslanjanje na ograničene kapacitete prehrambene industrije, borba sa izvoznom logistikom i gledanje kako im vremenske prilike odnose ono što su cele sezone gradili. Ako se ništa ne promeni, sledeća velika suša neće samo smanjiti prinose, već će zatvoriti farme.
Šta konkretno predlaže Bil Virc iz Budimpešte
Autor studije izašao je sa jasnim, operativnim predlozima koji ne ostavljaju mnogo prostora za kalkulisanje. Na vrhu liste je reforma sistema korišćenja vode i uklanjanje svih administrativnih prepreka koje koče ulaganja u navodnjavanje. Tu su i zahtevi za brže uvođenje sorti otpornih na sušu, jer kada koren nema šta da pije, ni najtanje grane ne mogu da spasu usev.
Mađarskoj poljoprivredi nije dovoljna zaštita postojećih struktura, već su potrebne promene koje bi proizvodnju učinile otpornijom na sušu, inovativnijom i konkurentnijom — Bil Virc, autor studije
Posebno mesto u dokumentu zauzimaju nove genomske tehnike koje omogućavaju razvoj sorti koje bolje podnose visoke temperature i hronični nedostatak vlage. Ovo nije naučna fantastika, tehnologija polako ulazi na evropska vrata, a pitanje je samo da li ćemo je pustiti da radi ili ćemo je blokirati zastarelim propisima koji štite jučerašnji svet.
Studije ne staju samo na njivi. Preporučuje se da Mađarska odustane od dodatnog ograničavanja uvoza žitarica i umesto toga pomogne proizvođačima da se prilagode tržištu. Kao jedan od pravaca navodi se veće oslanjanje na stočarstvo i hortikulturu, jer ta grana traži potpuno drugačiji način razmišljanja o gazdovanju.
Za probleme sa radnom snagom u mađarskim njivama predlaže se lakše zapošljavanje sezonskih radnika iz zemalja van Evropske unije, a u prehrambenoj industriji smanjenje administrativnih i licencnih barijera koje guše svaku inicijativu. Za jačanje izvoza Virc posebno naglašava unapređenje transportnih veza sa Hrvatskom i Slovenijom, kao i veću konkurenciju u železničkom teretnom saobraćaju. To su prirodni koridori prema zapadnim tržištima koja plaćaju bolje cene, a koji su godinama zapušteni ili usitnjeni između državnih monopola.
Srbija u istom zagrljaju, samo što još ne gleda u brojke
Kada čitam ove predloge iz Budimpešte, ne mogu da pobegnem od utiska da čitam nacrt koji bi savršeno legao na naše prilike ovde u Srbiji. Delimo istu panonsku klimatsku zonu, iste probleme sa sušom i iste muke oko toga kako robu izvući do kupca kada železnica štuca, a kamionski prevoz pojede svu zaradu.
Ako Mađarska ima samo tri odsto zemljišta pod sistemima za navodnjavanje, pitanje je gde smo mi u tom poretku. Naše ravnice od Vojvodine do Stiga već decenijama čekaju kanale koji nikada neće biti završeni, a bunari i akumulacije ostaju projekti iz predizbornih kampanja koji se posle izbora polako zaborave. Reforme u vodoprivredi nisu samo mađarski problem, one su pitanje opstanka srpske poljoprivrede u narednim decenijama.
Još važnija je poruka o subvencijama. Bil Virc kaže da raspodela podsticaja mora da bude nezavisna od političkog uticaja i da investicione odluke treba da se donose na osnovu poslovne uspešnosti i tržišnih mogućnosti. To je nešto što bi trebalo da se urezuje u mermerne ploče ministarstava, a ne da se potpisuje pa zaboravlja. Dokle god novac poreskih obveznika služi za gašenje stranačkih požara, a ne za razvoj pametne poljoprivrede, ostaćemo zaglavljeni u istom krugu iz kojeg nema izlaza.
Prilagođavanje kroz stočarstvo i hortikulturu put je kojim su krenule najuspešnije evropske regije, a mi imamo tradiciju u oba segmenta. Fali nam samo ona karika koja spaja njivu sa prerađivačkim kapacitetima i izvoznim tržištima. Logistika ka Hrvatskoj i Sloveniji nije samo mađarsko pitanje, to su i naši prirodni izlazi prema zapadu koji plaća bolje cene za kvalitetnu robu.
Hrabre odluke ili još jedno zakašnjenje
Poruka iz Budimpešte je jasna kao avgustovsko nebo bez oblaka. Ne možemo više da se krijemo iza loših godina ili iznenađenja meteorologa. Potrebne su sistemske reforme koje će dovesti vodu do njive, legalno angažovati sezonske radnike i raspodeliti podsticaje po zasluzi, a ne po stranačkoj knjižici. Ako to ne uradimo dok još imamo vremena, sledeća rekordna suša neće samo smanjiti prinose, ona će ugasiti mnoga gazdinstva koja decenijama hrane ove prostore. A to ne smemo da dozvolimo.
Izvor: Agro TV, 7. septembar 2026.
💬 0 komentara