Dok naši ljudi sa strahom broje dinare za kesu uree u poljoprivrednoj apoteci, na drugom kraju sveta zemlja radi posao za džabe. Mariangela Hungria, brazilska mikrobiološkinja, dokazala je da nevidljivi organizmi mogu da zamene skupu hemiju i donesu profit tamo gde se najmanje nadaš. Njen rad nije ostao zaključan u laboratoriji, već se danas primenjuje na površinama većim od mnogih evropskih država. Ovo nije naučna fantastika, već praksa koja menja ekonomiku ratarstva u temelju.
Svetska kriza inputa traži nova rešenja
Svet se već godinama suočava sa nestabilnim cenama inputa, a zavisnost od mineralnih đubriva postala je nož na grlu mnogih gazdinstava. U Brazilu su pre više od četiri decenije krenuli drugim putem, tražeći rešenje u samom zemljištu umesto u fabrici. Hungria je u istraživačkom centru Embrapa Soja selekcionisala sojeve bakterija koje rade posao koji mi plaćamo skupim novcem. Njen trud krunisan je 2025. godine kada je dobila World Food Prize, jedno od najprestižnijih priznanja u oblasti hrane. Nagrada vredna 500.000 dolara dodeljena joj je za istraživanja koja su omogućila široku primenu korisnih mikroorganizama.
Ovo priznanje nije samo počast, već jasan signal da se globalna poljoprivreda okreće biološkim rešenjima. Đubriva postaju preskupa, a klima zahteva održivije metode proizvodnje koje manje opterećuju planetu. Priča o Hungriji pokazuje da tehnologija ne mora da znači velike mašine i skupe dronove iznad njive. Za srpske proizvođače ovo je podatak koji zahteva ozbiljnu pažnju, jer su naši usevi slični onima u Južnoj Americi.
Ekonomika koju ne možete ignorisati
Suština ovog probitka leži u procesu koji se zove biološka fiksacija azota, gde bakterije uzimaju azot iz vazduha i daju ga biljci. Hungria je razvila više od trideset tehnologija zasnovanih na mikroorganizmima, namenjenih soji, pasulju, kukuruzu i pšenici. Danas se mikrobna inokulacija primenjuje na oko osamdeset pet odsto površina pod sojom u Brazilu, što iznosi više od trideset miliona hektara. Ukupno, tehnologije u čijem je razvoju učestvovala primenjuju se na više od četrdeset miliona hektara širom sveta.
Računica je jednostava i bolna za one koji i dalje oslanjaju samo na hemiju i tradicionalne metode. Inokulant za soju može da košta svega 2 do 3 dolara po hektaru, dok bi odgovarajuća količina mineralnog azota bila višestruko skuplja. Kod soje dobro uspostavljena biološka fiksacija može da obezbedi praktično kompletne potrebe useva za azotom. Procene ekonomskog efekta razlikuju se, ali World Food Prize navodi da tehnologije povezane sa njenim radom donose oko 25 milijardi dolara godišnje ušteda u inputima.
U trenutku objavljivanja nagrade pominjane su procene i do 40 milijardi dolara, što govori o razmerama uštede na globalnom nivou. Hungria je 2025. navela da je samo izbegavanje mineralnog azota u proizvodnji soje predstavljalo uštedu od oko 27 milijardi dolara. Kada se tehnologija pokazala uspešnom kod soje, farmeri su počeli da traže slična rešenja i za druge useve. Hungrijin tim izdvojio je efikasne sojeve bakterije Azospirillum brasilense, koja osim doprinosa ishrani azotom proizvodi i fitohormone.
Mikrozelena revolucija je povećanje produktivnosti uz pomoć mikroorganizama, ali sa manjim troškovima i manjim opterećenjem životne sredine — Mariangela Hungria, mikrobiološkinja
Na toj osnovi razvijeni su inokulanti za kukuruz, pšenicu i pirinač, a tehnologija sa Azospirillumom primenjuje se na više od četrnaest miliona hektara kukuruza u Brazilu. Posebno zanimljiv rezultat dala je takozvana koinokulacija, odnosno istovremena upotreba Bradyrhizobiuma i Azospirilluma kod soje. U terenskim ogledima koinokulacija je povećavala prinos soje za oko 14 do 16 odsto u odnosu na neinokulisanu kontrolu. Kod pasulja zabeležena su povećanja prinosa do oko 20 odsto, što menja strukturu prihoda na gazdinstvu.
Kasnija istraživanja na hiljadama brazilskih gazdinstava potvrdila su i ekonomsku korist ove tehnologije u praksi. World Food Prize navodi da je u petogodišnjem istraživanju sa više od 3.000 farmera dodatna zarada iznosila oko 111 dolara po hektaru po sezoni. Korist nije samo finansijska, jer industrijska proizvodnja azotnih đubriva zahteva velike količine energije i resursa. Široka primena tehnologija kojima je Hungria doprinela omogućila je izbegavanje oko 230 miliona tona CO₂ ekvivalenta emisija.
Šta ovo znači za srpskog ratara
Ovi podaci nisu samo statistika za daleki Brazil, već ogledalo u koje treba da pogledamo i mi u Srbiji. Naša poljoprivreda je izvozno orijentisana, a cena koštanja proizvodnje direktno utiče na konkurentnost na svetskom tržištu. Ako brazilski farmer štedi desetine dolara po hektaru samo pametnom upotrebom bakterija, naš proizvođač gubi novac svaki put kada pretera sa hemijom. Kombinovanje različitih korisnih mikroorganizama ima još jedan potencijalni efekat, a to je snažniji razvoj korena i veća tolerancija biljaka na sušu.
Naša zemlja se suočava sa čestim sušnim periodima, pa svaka tehnologija koja povećava otpornost useva postaje strateška. Soja i kukuruz su kod nas ključni usevi, baš kao i u Brazilu, što znači da su uslovi za primenu slični. Problem nije u naučnoj utemeljenosti, već u navici i strahu od promene ustaljenih metoda rada na njivi. Potrebno je više edukacije i demonstracionih ogleda na našim njivama da bi se poverenje steklo.
Njen rad je zanimljiv upravo zato što pokazuje da bi jedan od važnih pravaca buduće poljoprivrede mogao da bude mnogo manje vidljiv. Ne radi se o novim traktorima, već o životu u zemljištu koji već postoji, samo ga treba usmeriti. Država i struka moraju da prepoznaju ovakve trendove pre nego što nas tržište primora na promenu. Vreme je da prestanemo da gledamo samo u cev traktora i počnemo da gledamo u zemlju ispod točka.
Put ka održivom profitu
Priča o Mariangeli Hungriji nas uči da je najveća tehnologija često ona koju ne vidimo golim okom. Srbija ima potencijal da primeni ova znanja i smanji zavisnost od uvoznih đubriva koja opterećuju budžet svakog domaćina. Nije pitanje da li ćemo morati da promenimo način razmišljanja, već koliko ćemo još godina čekati da to učinimo. Zemlja radi za nas, ako joj damo prave alate.
Izvor: Agro News, 8. septembar 2026.
💬 0 komentara