Zamislite situaciju u kojoj inspektor kuca na vrata vaše hale ili ulazi u štalu bez ikakvog prethodnog poziva i najave. Do juče je to delovalo kao naučna fantastika ili scenario iz filmova o strogoj regulativi, ali to postaje nova realnost koja stiže direktno iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Javna rasprava o Nacrtu zakona o službenim kontrolama zvanično je otvorena 7. septembra i trajaće do 27. septembra 2026. godine. Ovo nije samo još jedna u nizu birokratskih procedura, već najava drastičnih promena za sve učesnike u lancu ishrane, od njive pa sve do trpeze. Proizvođači širom Srbije sada moraju da se zapitaju da li su spremni za novu eru nadzora gde greška više ne sme da se dogodi.
Put ka Uniji diktira nove standarde kontrole
Kontekst ovih velikih promena leži direktno u našem ubrzanom putu ka Evropskoj uniji, gde se domaća poljoprivredna politika mora uskladiti sa briselskim standardima. Predloženi zakon je u velikoj meri zasnovan na evropskom sistemu službenih kontrola, konkretno na Uredbi EU 2017/625. U zvaničnom obrazloženju se navodi da je njegovo donošenje ključno za ispunjavanje merila u Poglavlju 12, koje pokriva bezbednost hrane i veterinarsku politiku. Bez usvajanja ovakvih rešenja nema otvaranja Klastera 5 u pregovorima sa EU, što stvara ogroman pritisak na Vladu da se zakon usvoji što pre, bez obzira na spremnost terena.
Država želi da pokaže partnerima iz Evrope da ozbiljno shvata pitanje bezbednosti, ali teret implementacije najviše pada na leđa proizvođača. Sistem obuhvata praktično čitav poljoprivredno-prehrambeni lanac, uključujući zdravlje bilja i organsku proizvodnju. Cilj je jasan i plemenjit, ali put do njega može biti izuzetno trnovit za one koji nisu spremni na strogu dokumentaciju i kompleksne procedure. Ostaje otvoreno pitanje koliko je naš sitni proizvođač spreman na ovakav skok u standardizaciji bez adekvatne finansijske i stručne podrške države.
Nova ovlašćenja inspektora i cenovnik prekršaja
Najveća novina jeste princip prema kojem će učestalost službenih kontrola zavisiti od procene rizika, a ne od fiksnog kalendara kao do sada. Pri određivanju koga i koliko često treba kontrolisati uzimaće se u obzir rizik povezan sa životinjama, robom i proizvodnim procesom. Posebno je predviđeno praćenje mogućih prevarnih praksi, gde potrošač može biti doveden u zabludu u vezi sa poreklom ili sastavom hrane. Za privredu je posebno značajna odredba prema kojoj će se službene kontrole sprovoditi bez prethodne najave, što menja dosadašnju praksu rada inspekcijskih službi.
Čak ni kontrola koja je prethodno najavljena ne isključuje mogućnost da nadležni organ naknadno sprovede i nenajavljenu kontrolu istog subjekta. Inspekcija može da naredi i češće interne kontrole kod samog subjekta ili privremeno zatvori deo objekta ako proceni da postoji opasnost. Troškove nastale sprovođenjem ovih mera snosi subjekt odgovoran za životinje ili robu koja je predmet kontrole. Zakon donosi i veću transparentnost sistema kroz godišnje objavljivanje podataka o nepravilnostima, što nikada ranije nije bilo tako detaljno regulisano.
Predviđena je čak i mogućnost javnog rangiranja pojedinačnih subjekata prema rezultatima službenih kontrola. Ovaj potez može biti dvosekli mač za reputaciju mnogih gazdinstava koja rade pošteno ali nemaju administrativni kapacitet velikih sistema. Kada se utvrdi nepravilnost, nadležni organ neće biti ograničen samo na nalog da se ona ispravi. Moguća je i obustava rada ili ukidanje registracije ili odobrenja za rad, što za mnoge znači kraj poslovanja i gubitak sredstava za život.
Za povrede učinjene kroz prevarne ili obmanjujuće prakse, zakon dodatno utvrđuje princip da kazna treba da odražava najmanje ekonomsku korist koju je subjekt ostvario — Predlagač zakona, Ministarstvo poljoprivrede
Kazne su ono što najviše brine proizvođače na terenu, jer su iznosi znatno viši nego u dosadašnjoj praksi i mogu dovesti do stečaja. Za pravno lice one se kreću od 500.000 do dva miliona dinara, dok je za odgovorno lice u pravnom licu predviđena kazna od 20.000 do 50.000 dinara. Za preduzetnike su predviđene kazne od 100.000 do 500.000 dinara, a za fizička lica od 10.000 do 100.000 dinara. Među prekršajima su neotklanjanje nepravilnosti utvrđenih kontrolom i nepostupanje po rešenju inspektora, što znači da se ignorisanje problema više ne isplati.
Strah malih proizvođača od birokratskog gušenja
Kao neko ko decenijama prati agrar, vidim ovde jasnu nameru da se očisti tržište od onih koji varaju, ali strahujem od kolateralne štete po porodična gazdinstva. Sistem procene rizika zvuči logično na papiru, ali u praksi može značiti da će inspektori češće posećivati one koji su već jednom kažnjeni, stvarajući začarani krug iz kojeg se teško izlazi. Mali proizvođači često nemaju luksuz da greše, jer jedna kazna od pola miliona dinara može značiti gašenje porodičnog gazdinstva i prodaju imovine. S druge strane, veliki sistemi lakše apsorbuju ove troškove i imaju pravne službe koje znaju kako da se zaštite od rigoroznih tumačenja propisa.
Javno rangiranje subjekata je alat koji može da posluži potrošačima, ali i kao sredstvo pritiska na proizvođače da ćute o problemima u sistemu kako ne bi izgubili rejting. Ako se podaci o kontrolama objavljuju jednom godišnje, to je korak ka transparentnosti kakvu dugo nemamo na domaćem tržištu. Ipak, ključno je da kriterijumi budu objektivni, transparentni i unapred dostupni javnosti, kako se ne bi desilo da neko bude osuđen na osnovu subjektivne ocene inspektora. Naša poljoprivreda traži red, ali red ne sme da uguši onoga ko hrani ovu zemlju i proizvodi zdravu hranu.
Zaključak
Ovaj zakon je nužno zlo ako želimo izvoz i bezbednu hranu za građane, ali mora se primenjivati sa merom i razumevanjem za realne uslove rada. Država mora biti partner proizvođaču u edukaciji i pripremi, a ne samo sudija koji deli kazne do dva miliona dinara bez upozorenja. Ako inspekcija postane samo alat za punjenje budžeta umesto zaštite zdravlja, svi ćemo izgubiti na kraju lanca ishrane. Poljoprivreda nije fabrika šrafova, ovde se radi o živom svetu i ljudskom zdravlju, što zahteva pametniji pristup od pukog kažnjavanja i represivnih mera.
Izvor: Agro News, 10. septembar 2026.
💬 0 comments