Kada vam neko kaže da na zemljištu četvrte ili pete kategorije ne može da se očekuje čudo, obično verujete jer smo navikli da lošija njiva diktira niža očekivanja. Ali, kada ratar iz Jakova sedam godina zaredom izvlači prosek od osam tona po hektaru, priča dobija sasvim drugu težinu i tera nas da preispitamo ustaljena pravila. Marko Mihić nije slučajan prolaznik kroz agrar, već čovek koji je svoju proizvodnju bazirao na sortu Avenue, i to ne bez ozbiljnog razloga koji leži u brojkama.
\n\nZašto kvalitet zemljišta više nije presudan faktor
\n\nU našoj poljoprivrednoj praksi decenijama vlada uverenje da kategorija zemljišta određuje gornju granicu prinosa, pa se tako na lošijim terenima odmah odustaje od visokih ciljeva. Ipak, genetika i odabir sorte mogu da ponište nedostatke koje priroda nameće, što potvrđuje iskustvo proizvođača koji su spremni da testiraju nove opcije umesto da se drže starih navika. Mihić je sa setvom ove pšenice počeo na preporuku kompanije Galenika-Fitofarmacija, ali tek nakon što je najpre isprobao njenu delotvornost na manjoj površini i uverio se u rezultate. Proizvodnja se postepeno širila kako su godine prolazile, a danas je Avenue zastupljena na parcelama PG Marko Mihić na oko dve stotine četrdeset hektara. Ovo nije slučajno opredeljenje već rezultat dugoročnog praćenja performansi useva u realnim uslovima proizvodnje.
\n\nBrojke koje govore više od reklame
\n\nOno što odvaja ozbiljnu priču od marketinškog slogana jeste sposobnost sorte da održi stabilnost kroz različite vegetacione periode, a ne samo da bljesne u jednoj idealnoj godini. Rezultati iz prethodnih godina potvrđuju Mihićevu ocenu da je ovde reč o pouzdanosti, jer su prosečni prinosi u poslednjih pet godina kretali između sedam celih i sedam i osam celih i dve desetine tona po hektaru. Posebno je značajno što su takvi rezultati ostvareni na zemljištima četvrte i pete klase, gde su uslovi za proizvodnju znatno zahtevniji nego na bonitetno bogatim površinama.
\n\n\n\n\nSlobodno mogu da kažem da su ovo rekordni prinosi na ovom zemljištu. Imali smo i slučaj gde je sorta AVENUE prebacila 9 tona po hektaru — Marko Mihić, proizvođač
\n
Na pojedinim parcelama ostvaren je i prinos veći od devet tona po hektaru, što za zemljište ove kategorije predstavlja izuzetak koji postaje pravilo kada se pogodi sorta. Marko ističe da na parcelama pre setve obavlja tanjiranje i osnovno đubrenje, dok se količina semena prilagođava roku setve kako bi se osigurao sklop. U optimalnom roku koristi se količina semena od dve stotine dvadeset kilograma po hektaru, a kod kasnije setve oko dve stotine četrdeset kilograma kako bi se nadoknadilo vreme. Tokom proleća sledi folijarna prihrana i zaštita useva, što je standardna procedura koja uz dobru genetiku daje maksimalan rezultat. Jednu od važnih prednosti sorta Avenue pokazuje i u svojoj ranostasnosti, što je u uslovima promenljive klime postalo ključni faktor bezbednosti. Prema njegovom iskustvu, ova pšenica uhvati majsku kišu i nalije zrno pre svih srednjih i kasnijih sorti, čime se izbegava rizik od suše u kritičnom momentu nalivanja. Avenue je niska sorta pšenice pa je to čini veoma tolerantnom na poleganje čak i kod intenzivnog đubrenja, što omogućava proizvođaču da radi sa većim ulaganjima bez straha od štete.
\n\nŠta ovo znači za srpsko ratarstvo
\n\nOvakvi rezultati šalju jasnu poruku domaćim proizvođačima da stabilnost prinosa vredi više od potencijalnog maksimuma koji se ostvaruje samo u idealnim uslovima. U Srbiji gde su vremenski ekstremi postali norma, sorta koja „uhvati kišu" i otporna je na poleganje predstavlja manji finansijski rizik nego visokorodne sorte koje zahtevaju savršenstvo. Mihićev plan da površine pod sortom Avenue dodatno poveća, pa je u planu da se ove godine zaseje čak na tri stotine šezdeset hektara, govori o poverenju koje se gradi godinama. Dobri rezultati ostvareni tokom prethodnih godina uticali su i na planove za narednu sezonu, što pokazuje da se uspeh u agraru meri kontinuitetom. Za Marka Mihića, Avenue se kroz godine pokazala kao sorta koja svojim stabilnim rezultatima može da odgovori i na izazove koje donose zahtevni vremenski i zemljišni uslovi. Ovo nije priča o jednom dobrom rezultatu već o sistemu proizvodnje koji funkcioniše na lošijem terenu uz pametan odabir genetike.
\n\nNa kraju, papir trpi sve, ali njiva ne laže i Mihićev primer pokazuje da prava mera nije u obećanjima već u istoriji prinosa. Kada na zemljištu koje drugi izbegavaju ostvarujete rezultate koje mnogi ne mogu da dobiju na najboljim njivama, to nije sreća već dobro procenjen rizik.
\n\n\n\n
Izvor: Agromedia, 22. septembar 2026.
💬 0 komentara