Dok se u mnogim domaćim atarima još uvek vodi rasprava o kašnjenju subvencija i neizvesnosti otkupa, preko granice se piše sasvim druga priča. Opština Kolašin je usvojila ambiciozan strateški plan razvoja koji predviđa realizaciju oko sto dvadeset konkretnih projekata u narednih pet godina. Ukupna vrednost ovih ulaganja prelazi cifru od sto jedanaest miliona evra, što je brojka koja tera na razmišljanje svakog ko prati razvoj ruralnih sredina u regionu. Plan obuhvata sve od poslovne infrastrukture do direktne podrške domaćoj poljoprivredi kroz nove prodajne kapacitete, postavljajući rokove do dve hiljade trideset prve godine.
Regionalna trka i opstanak sela u modernoj ekonomiji
Kada pogledamo mapu zapadnog Balkana, vidimo da se granice polako brišu kada je u pitanju konkurencija za investicije i kvalitet života. Godine dve hiljade dvadeset šeste postale su prekretnica za mnoge opštine koje su shvatile da bez ozbiljnog plana nema opstanka na selu. Kolašin nije izuzetak, jer su prepoznali da turizam i poljoprivreda moraju ići ruku pod ruku ako žele da zadrže mlade ljude. Istorijski gledano, ovo područje uvek je živelo od prirode, ali sada se ta priroda stavlja u funkciju moderne ekonomije.
Ovakvi potezi suseda često posluže kao ogledalo u koje treba da pogledamo i mi u Srbiji. Nije reč samo o asfaltu i zgradama, već o stvaranju sistema u koji proizvođač može da se pouzda. Dok mi raspravljamo o teoriji, oni kreću u praksu sa jasnim rokovima. Cilj nije samo statistika, već konkretna promena života u ruralnim sredinama gde je poljoprivreda često jedina šansa za opstanak porodica.
Infrastruktura kao temelj poljoprivrede i plasmanu robe
Najzanimljiviji deo plana za nas poljoprivrednike krije se u segmentu koji se tiče prodaje i plasmana robe. Predviđena je izgradnja tržnog centra i pijace sa podzemnom parking-garažom, vredna četiri miliona evra. Ovaj multifunkcionalni prostor neće služiti samo za šetnju, već je predviđeno da pijaca bude namenjena prodaji lokalnih proizvoda i podršci domaćoj poljoprivredi i zanatstvu. To je ključna stavka jer rešava večiti problem malog proizvođača – gde prodati robu po fer ceni.
Paralelno sa ovim, planirano je stvaranje tri nove poslovno-industrijske zone za koje je izdvojeno oko 1,3 miliona evra. Biznis zona Bakovići dobija petsto hiljada evra za uređenje parcela i komunalnu infrastrukturu, dok se otvaraju i industrijska zona Drijenak i eko-industrijski park Jabuka. Cilj je privući proizvodne i logističke kompanije koje bi mogle da otkupe sirovine od lokalnih gazdinstava. Bez logistike i prerade, poljoprivreda ostaje mrtvo slovo na papiru.
Saobraćajna povezanost je takođe dobila značajno mesto u budžetu, jer loš put znači skup transport i pokvarenu robu. Izgradnja saobraćajnice Mojkovačka ulica – Breza vredna je procenjenih pet miliona evra i direktno povezuje naselja sa glavnim tokovima. Pored toga, planira se studija opravdanosti za novi most na Tari i gradsku zaobilaznicu, što bi dugoročno rasteretilo centar grada.
Pijaca bi bila namenjena prodaji lokalnih proizvoda i podršci domaćoj poljoprivredi i zanatstvu — Strateški plan razvoja Opštine Kolašin
Ovakva formulacija u zvaničnom dokumentu govori više od hiljadu održanih konferencija za medije. Kada se u plan vredan sto jedanaest miliona evra ugradi stavka o zaštiti domaćeg proizvođača, to postaje obaveza, a ne želja.
Šta Srbija može da nauči od komšija
Ono što se dešava u Kolašinu treba da nam bude zvon za uzbunu, ali i putokaz. Mi u Srbiji imamo mnogo veći potencijal i mnogo više zemlje, ali često nemamo ovako jasnu viziju na lokalnom nivou. Izgradnja tržnog centra sa namenskim prostorom za seljaka je potez koji menja dinamiku tržišta. Kod nas se i dalje dešava da proizvođač čeka otkupljivača na kiši, dok tamo grade podzemne garaže i moderne pijace.
Finansiranje ovih projekata planirano je iz lokalnog i državnog budžeta, evropskih fondova i donacija, što pokazuje umeće kombinovanja različitih izvora. Za nas je bitno da vidimo kako se energetika i poljoprivreda prepliću, pa je tako planirana i zamena azbestnih cevi na vodovodu i povećanje energetske efikasnosti javnih objekata. Čak je predviđen i program subvencija za zamenu krovova i fasada na stambenim zgradama, što podiže kvalitet života u celoj zajednici.
Ne smemo zaboraviti ni digitalizaciju, pa Opština planira osnivanje digitalnog parking servisa u opštinskom vlasništvu. Iako ovo zvuči kao gradska stvar, uređen centar privlači kupce koji onda dolaze i na pijacu. Sve je to lanac koji na kraju vodi do džepa poljoprivrednika. Ako nema kupca u gradu, nema ni para na selu.
Vreme je za akciju, a ne za čekanje
Na kraju, ostaje nam da vidimo hoće li se ovi planovi ostvariti ili će ostati samo na papiru kao što to često biva. Ipak, sama najava da se kreće u realizaciju sto dvadeset projekata do dve hiljade trideset prve godine uliva nadu. Dok mi čekamo da neko odozgo reši naše probleme, Kolašin pokazuje da se rešenja grade odozdo. Poljoprivreda nije samo sadnja i žetva, već i put, voda, struja i mesto gde ćete prodati svoj rad.
Izvor: Biznis.rs, 23. septembar 2026.
💬 0 comments