Kad se na Produktnoj berzi u Novom Sadu jedna kultura pojavi sa 63 odsto udela u nedeljnom prometu, to nije stvar slučaja. To je poruka da tržište konačno ima cenovni impuls posle nedelja kolebanja — i da je taj impuls, sasvim očekivano, stigao iz hlebnog zrna. Pšenica je u protekloj sedmici povukla za sobom kukuruz, soju i stočni ječam. Brojke rastu, ali trgovački puls i dalje šepa, jer razlika između onoga što kupci nude i onoga što prodavci traže nije mala.
Septembar na berzi uvek nosi posebnu težinu
Žetva je praktično završena. Silosi su puni, a ratari već razmišljaju dva koraka unapred — koliko prodati sada, koliko ostaviti za prolećne ugovore, koliko lagerovati u nadi da će zimski meseci doneti bolji dinar. U takvoj atmosferi svaki procenat rasta ili pada cene deluje kao psihološki okidač koji može naterati jednu stranu tržišta da se probudi iz rezerve ili da se još čvršće zatvori.
Ove nedelje svi procenti išli su u istom smeru, naviše. Ali to ne znači da su svi zadovoljni. Na prodajnoj strani dominira orijentacija ka robi sa odloženim preuzimanjem, što znači da proizvođači drže što više tona pod ključem nadajući se višim cenama u zimskim mesecima. Na kupovnoj strani tražnja oscilira — prerađivači kupuju koliko moraju, izvoznici vagaju svaku tonu pred konkurencijom iz Crnog mora. Rezultat je poznat: cene rastu, a promet ne prati taj rast.
Pšenica postavila ton, ostali su je pratili
Hlebno zrno bilo je apsolutni protagonista nedelje na novosadskoj berzi. Kupoprodajni ugovori zaključivani su u rasponu od 21,50 do 21,80 dinara po kilogramu bez PDV-a, a ponderisana cena od 21,65 din/kg (23,81 din/kg sa PDV-om) značila je skok od 5,61 odsto u odnosu na sedmicu ranije. Za pšenicu sa isporukom do kraja godine, ugovori su zatvarani i po 22,20 do 22,50 din/kg bez PDV-a — što jasno pokazuje koliko tržište vredi više ono što će fizički stići kasnije u toku sezone.
Kad prodavci nerado puštaju robu na brzu isporuku, a kupci traže upravo to, cena raste na papiru, a promet ostaje tanak — brokerska analiza Produktne berze
Pšenica je tako potvrdila status kulture koja diše čitavo tržište. Njenih 63 odsto u ukupnom prometu nije samo statistika, to je poruka da bez hlebnog zrna novosadska berza u ovoj fazi godine ne bi imala o čemu da priča. Ako se ovaj tempo zadrži još dve-tri sedmice, moguće je da ćemo u oktobru gledati potpuno drugačiju sliku od one koju smo imali krajem avgusta.
Kukuruz je pratio, ali sa manje elana. Cena je porasla za 1,84 odsto, na 21,50 din/kg bez PDV-a (23,65 sa PDV-om), a za lager do marta sledeće godine ugovori su zaključivani po 22,90 din/kg bez PDV-a. Rast postoji, ali tražnja je tokom sedmice bila nervozna — kupci su ulazili i izlazili iz tržišta, što je smanjivalo obim realizovanih transakcija. To govori da kukuruz još nije našao svoj pravi cenovni domet i da ga trenutno više drže pšenica i očekivanja nego sopstvena tražnja.
Soja i ječam prate, ali skromno
Sojino zrno nastavilo je da privlači domaće prerađivače koji su pojačali nabavku. Na prodajnoj strani ponuda je bila slaba, pa je cena jedinstveno zaključena na 62,00 dinara po kilogramu bez PDV-a (68,20 sa PDV-om), uz obračun kvaliteta. Rast od 3,65 odsto u odnosu na prethodnu sedmicu nije mali za kulturu koja je u poslednjih mesecima imala dosta kolebanja i oscilacija.
Stočni ječam, namenjen pretežno domaćem tržištu, prometovan je po 20,00 din/kg bez PDV-a (22,00 sa PDV-om), što je 3,81 odsto više nego sedam dana ranije. Trgovina ovim kulturama ostala je ograničena upravo zbog razlike u očekivanjima — kupci bi niže, prodavci bi više, i dok se te dve strane ne susretnu na sredini, robe na tržištu ima dovoljno, ali ugovora malo. To je onaj tipični srpski ratarski čep koji nas prati iz sezone u sezonu.
Đubrivo — tihi pratilac koji presuđuje kalkulaciju
Dok se priča vrti oko žitarica i uljarica, ne treba zaboraviti ono bez čega se sve ovo ne bi ni dogodilo — veštačko đubrivo, koje polako postaje najskuplja stavka u celoj proizvodnoj priči. Svi ugovori prošle nedelje zaključivani su na paritetu CPT kupac, a cene su bile sledeće: NP 5:30 u džambo vrećama 58,94 din/kg (502 evra po toni) bez PDV-a, NPK 6:24:12 po 61,64 din/kg (525 evra po toni), dok je MAP 12:52 dostigao čak 102,47 din/kg, što u evrima znači 870 po toni bez PDV-a.
Te cifre direktno ulaze u kalkulaciju svakog proizvođača koji razmišlja o jesenjoj setvi. U kontekstu trenutnog odnosa cena žitarica i ulaznih troškova, računica nije nimalo jednostavna, a mnogima je upravo tu najteže. Pogotovo onima koji ne lageruju, koji nemaju svoje skladišne kapacitete i koji robu predaju odmah sa njive po trenutnoj, ne nužno i najboljoj ceni. Ta razlika između onoga koji ima svoj silos i onoga koji nema — nikad nije bila veća.
Šta sve ovo znači za čoveka na terenu
Ovo je onaj deo priče koji se ne vidi u berzanskim izveštajima, ali koji određuje kako će gazdinstva proći do proleća. Pšenica je trenutno najvrednija roba u srpskom silosu — i to treba pametno iskoristiti, jer cena može skliznuti čim se pojavi jači izvozni pritisak ili veća ponuda iz Rumunije i Bugarske. Kukuruz je u zlatnoj sredini, sa tendencijom rasta koja zavisi od toga koliko će brzo izvoznici pokrenuti tražnju. Soja je specifična roba — kratkoročno raste, ali domaći prerađivači diktiraju tempo, i tu pozicija proizvođača nije nimalo lagodna.
Đubrivo od 870 evra po toni i pšenica ispod 24 dinara sa PDV-om su dva sveta koja se sve teže sastaju u istoj kalkulaciji — sagovornik iz vojvođanskog agrarnog sektora
Egzistencijalno pitanje ostaje isto — da li je trenutni rast cena dovoljan da pokrije ulaganja u novu sezonu ili će ratari ponovo ući u proleće sa starim dugovima i novim nadama. Produktna berza za sada šalje umereno optimističan signal, cene su više, kretanje je pozitivno, ali iskustvo uči da jedna dobra nedelja ne pravi tržište. Pravi test dolazi kad silosi budu krenuli da se prazne brže nego što se pune, a to je tek pred nama.
Domaća poljoprivreda je, hteli to da priznamo ili ne, zauvek upisana u globalne tokove žitarica. Svaka odluka o setvi, svaki lager, svaki ugovor na berzi deo je mnogo šire slike u kojoj crnomorska konkurencija, evropske subvencije i kurs dinara prema evru imaju težinu koliko i naša sopstvena procena roda. Ko to razume, ima šansu da u ovoj sezoni zaradi. Ko zaboravi na taj kontekst, plaćaće kroz đubrivo, kroz seme i na kraju — kroz prolećnu setvu koja ne donosi ono što je obećavala.
Izvor: Agromedia, 25. septembar 2026.
💬 0 komentara