Dok ste ove jeseni gledali u nebo i proklinjali sušu, neko je ispod vaše njive gradio grad. Poljski miš i voluharica nisu čekali kišu — oni su iskoristili upravo ono što je kiša izostavila. Redukovana obrada koju je suša nametnula kao jedinu moguću opciju setve postala im je besplatan apartman sa punim pansionom, a rezultati monitoringa Prognozno-izveštajne službe zaštite bilja sada potvrđuju ono što su pažljiviji proizvođači već naslućivali — na pojedinim parcelama brojnost glodara je prešla prag štetnosti.
Kada tehnologija radi protiv vas
Ovogodišnja jesen neće se pamtiti po obilju. Zemlja je bila suva toliko da klasično oranje nije dolazilo u obzir na mnogim lokalitetima — prosto nije bilo vlage da se plug uhvati i obradi kako valja. Proizvođači su posejali u redukovanu obradu jer nisu imali izbora, a neki jer su tako već godinama rade iz uštede i očuvanja strukture zemljišta. U oba slučaja, rezultat je isti — tlo koje glodari doživljavaju kao auto-put bez rampi.
Redukovana obrada ne potresa zemljište na dubini na kojoj glodari grade hodnike i gnezda. Biljni ostaci od žetve, prosuto zrno tokom setve, stabljike i korenje koji ostaju na površini — sve to glodarima daje i hranu i zaklon u jednom paketu. Klasično oranje lomi taj sistem, izbacuje gnezda na površinu, uništava hodnike i izlaže životinje predatorima. Bez oranja, taj prirodni mehanizam kontrole nestaje.
Najgore prolaze lucerišta. Višegodišnji usev sa gusto isprepletenim korenovim sistemom pruža glodarima strukturu kroz koju mogu da probijaju kilometre hodnika bez ikakvog ometanja. Tu nema oranja ni na jesen ni na proleće, pa se populacija može nakupiti kroz više sezona dok ne dostigne razmere koje zahtevaju ozbiljno suzbijanje.
Brojevi sa terena
Evo šta kaže monitoring PIS-a. Na većini pregledanih parcela zabeležena je niska brojnost glodara — što znači da ne treba paničiti na nacionalnom nivou. Situacija nije uniformna, i to je ključna razlika između pametnog i nemarnog proizvođača. Problem je lokalizovan, ali tamo gde je prisutan, prisutan je ozbiljno.
Parcele na kojima je brojnost skočila dele iste karakteristike: minimalna obrada, obilje žetvenih ostataka na površini i istorija problema sa glodarima u prethodnim sezonama. To nije slučajnost — to je obrazac koji se ponavlja godinama, samo što ga većina proizvođača primeti kada je već kasno.
PIS preporučuje dijagonalni obilazak parcela uz evidentiranje aktivnih rupa glodara po hektaru. Prag za početak suzbijanja kod poljskih miševa kreće se od deset do pedeset aktivnih rupa po hektaru. Za poljsku voluharicu raspon je znatno širi — od deset do petsto rupa po hektaru. Razlika u ovim rasponima nije proizvoljna. Voluharice grade razgranate sisteme podzemnih hodnika sa mnogo ulaza, pa broj rupa na površini ne odgovara direktno broju jedinki ispod. Jedna porodica voluharica može imati desetine otvora, dok miševi drže razbacanije, samostalnije sisteme. Zato ista brojka rupa znači različite stvari za različite vrste.
Šteta koja se ne vidi dok ne postane nepopravljiva
Glodari ne prave kozmetičku štetu. Oni napadaju posejano seme, koren i nadzemne delove mladih biljaka — što u praksi znači proređivanje sklopa i pojavu ćelavih mesta gde biljke nisu niknule ili su pojedene pre nego što su se uhvatile. Pri velikoj brojnosti, prema upozorenjima iz PIS-a, glodari mogu ugroziti čitave delove useva i dovesti proizvođača do potrebe za presejavanjem.
Presejavanje u novembru nije samo agronomski problem. To je trošak semena, goriva, rada mašina i vremena koji malo ko može da podnese bez posledica po ekonomiju gazdinstva. A sve to može da se izbegne jednim obilaskom koji traje dvadeset minuta po hektaru i košta samo vaše vreme.
Mamke, cink-fosfid i tankā granica između zaštite i trovanja
Kada prag štetnosti bude pređen, PIS preporučuje primenu registrovanih rodenticidnih preparata uz obavezno poštovanje uputstva proizvođača za konkretni proizvod. Ovde prestaje rutina, a počinje odgovornost koja razdvaja poljoprivrednika od amatera.
Preparati na bazi cink-fosfida spadaju među najčešće korišćene mamce protiv glodara, ali su visoko toksični — ne samo za glodare, već za ljude, domaće životinje, divljač i sve organizme koji dođu u kontakt sa njima. Zato se mamke postavljaju isključivo u aktivne rupe, u količinama koje propisuje uputstvo za dati preparat, a nakon postavljanja rupe se zatvaraju zemljom. To nije preporuka iz opreza — to je uslov bez kojeg ceo postupak gubi smisao i postaje opasnost po okolinu.
Rukovanje zahteva propisanu ličnu zaštitnu opremu. Mamke se ne dodiruju golim rukama, jer koža upija, a cink-fosfid ne bira koga će pogoditi. Tokom rada ne sme se jesti, piti niti pušiti — što zvuči kao osnovna higijena, ali u praksi se dešava da čovek sa mamkom u ruci zagrize sendvič. Po završetku rada, ruke i svi izloženi delovi tela peru se temeljno. Preparati se čuvaju u originalnoj ambalaži, na mestu van domašaja dece i životinja.
Uginule glodare koji se pronađu nakon tretmana treba bezbedno ukloniti sa parcele. Lešinari, lisice i domaće mačke koji ih pojedu mogu pretrpeti sekundarno trovanje — i to je deo priče koji se najčešće prećutkuje.
Šta ovo znači za srpskog proizvođača
Ova priča nije samo o glodarima. Ona je o trendu koji dobija na težini svake godine. Redukovana obrada, zadržavanje žetvenih ostataka, minimalno oranje — sve su to prakse koje se propagiraju iz razloga očuvanja zemljišta, smanjenja troškova i adaptacije na klimatske promene. I sve su to, istovremeno, prakse koje stvaraju uslove za eksploziju populacije glodara ako se ne prati teren.
Nema kontradikcije između redukovane obrade i kontrole glodara, ali postoji jedan uslov: obilazak parcela mora postati rutina, a ne izuzetak. Poljoprivrednik koji ulazi u redukovanu obradu bez plana monitoringa štetočina gura glavu u pesak. Suša koja nas tera na promenu tehnologije istovremeno stvara nove štetočine koje ta ista tehnologija hrani i štiti.
Drugi deo priče je odgovornost prema divljači i neciljanim organizmima. Srbija ima ozbiljan problem sa neodgovornom upotrebom rodenticida — mamke rasute po njivama, leševi glodara u livadama, uginuće zaštićenih vrsta ptica koje se nikad ne prijave. Svaki tretman koji se radi pogrešno ne šteti samo divljači. Šteti reputaciji poljoprivrede i otvara vrata restriktivnijoj regulativi koja će na kraju otežati život svima nama koji živimo od zemlje.
Glodari su deo poljoprivrede otkad postoji poljoprivreda. Nećemo ih pobediti, ali možemo ih držati pod kontrolom — ako gledamo u zemlju pre nego što gledamo u biljke. Jer kad biljka nestane, kasno je za brojanje rupa.
Izvor: Agro TV, 11. novembar 2026.
💬 0 comments