Kada bankar iz Budimpešte kaže da je godina propala na tri fronta, vredi ga saslušati. Kada taj bankar prati novčane tokove cele mađarske poljoprivrede i kada kaže da su rod, cene i investicije istovremeno krenule nizbrdo, onda vredi slušati i sa onu stranu granice — jer Severna Bačka i Banat dele isti podneblje, isto zemljište i istu sudbinu. Zoltan Demeter, rukovodilac poljoprivrednog sektora banke K&H, rekao je na konferenciji za novinare ono što su proizvođači na terenu već znali. Pitanje nije da li će ista sudbina stići do Vojvodine. Pitanje je kada.
Tri udarca u istom trenutku
Mađarska nije imala jedan problem ove godine. Imala ih je tri, i sva tri su stigla u isto vreme. Suša je sasekla biljnu proizvodnju, otkupne cene su zgazile stočare, a bankarski sektor je zamro u čekanju da vidi ko će preživeti. Demeter je bio jasan — značajno pogoršanje situacije u odnosu na početak godine prvenstveno je posledica suše, a razmere problema su najvidljivije u biljnoj proizvodnji. Žetva kukuruza pala je čak i ispod najnižih prinosa prethodnih godina.
To nije samo loša godina. To je strukturni problem koji suša samo razotkriva. Kada prinos kukuruza pada ispod najgoreg rezultata iz prethodnih sezona, ne govorimo više o varijabilnosti vremena — govorimo o sistemu koji ne može da apsorbuje šokove. I to je tačno ono sa čim se srpski ratari suočavaju svake sušne godine, posebno u Banatu i Bačkoj, gde navodnjavanje i dalje predstavlja luksuz umesto standarda.
Proizvođačima se savetuje da se usredsrede na smanjenje troškova, pažljivije planiranje poslovanja i očuvanje likvidnosti, kako bi poboljšali profitabilnost ili barem održali proizvodnju. — Zoltan Demeter, rukovodilac poljoprivrednog sektora banke K&H
Prevedimo to sa jezika bankara. Smanjite troškove jer vam nećemo dati kredit, i nadajte se da ćete preživeti. To nije savet. To je dijagnoza. A dijagnoza koja se izgovara u Budimpešti zvuči jednako poznato i u Subotici, i u Zrenjaninu, i u Kikindi.
Stočarstvo na dnu, mleko ispod troškova
Ni stočarski sektor ne beleži povoljne rezultate, rekao je Demeter, i to je blago rečeno. Dugotrajno niske otkupne cene mleka i svinja opterećuju proizvođače, a značajnije poboljšanje se ne očekuje do kraja godine. Na tržištu mleka situacija je takva da otkupne cene trenutno ne pokrivaju ni troškove proizvodnje.
Svinjarski i mlečni sektor u Mađarskoj su na istom mestu gde su ih srpski kolege već upoznali — proizvodiš, gubiš, i pitaš se zašto to uopšte radiš. Razlika je što Mađarska ima pristup fondovima Evropske unije, a srpski stočari nemaju ni to. Ipak, rezultat je sličan: gazdinstva se gaše, krave idu pod nož, a svinje ne drži više niko ko nema bar hiljadu komada da može da amortizuje nisku cenu.
Analitičar Levente Njarš ipak ostavlja prostor za nadu — mogući preokret krajem godine i rast cena početkom 2027. Ali nada koja stiže sledeće godine ne može da hrani kravu koja se već prodala. I ne može da vrati svinjarsko gazdinstvo koje je zatvorilo vrata u martu.
Kukuruzno tržište: Evropa gubi, svet dobija
Levente Njarš je precizirao sliku na globalnom tržištu kukuruza, i tu se krije paradoks koji razume samo ko proda rod pre žetve. Dok su izgledi za žetvu u prekomorskim zemljama povoljni, situacija u Evropskoj uniji je manje optimistična. Cene na berzi su relativno visoke, ali — i tu je ključna rečenica — te cene ne mogu u potpunosti da nadoknade manjak domaćeg roda, posebno kada se uračunaju rastući troškovi transporta.
Šta to znači za srpskog ratara koji je imao solidan rod kukuruza? U teoriji, visoke cene na evropskom tržištu treba da povuku i domaće cene naviše. U praksi, srpski proizvođač često proda jeftino u jesen, a skupo kupuje u proleće. I tu nema bankara koji će mu reći da sačeka — jer kreditna aktivnost stagnira i kod Mađara i kod nas.
Demeter je ukazao na neizvesnost u pogledu budućih investicija i na pitanje da li subvencije i povoljni krediti mogu da podstaknu nova ulaganja. Likvidnost preduzeća i gazdinstava se pogoršava. Kreditna aktivnost u poljoprivredi i prehrambenoj industriji stagnira. Drugim rečima, novac postoji, ali niko ne želi da ga da nekome čije poslovanje zavisi od toga da li će padati kiša u julu.
Ratarska proizvodnja je posebno izložena posledicama klimatskih promena, zbog čega će izbor hibrida i sorti, kao i njihovo prilagođavanje različitim područjima i tipovima zemljišta, imati sve veći značaj. — Levente Njarš, analitičar
Šta Mađarska znači za Srbiju
Mađarska i severna Srbija dele istu klimatsku zonu, slične tipove zemljišta i komparativnu strukturu proizvodnje — kukuruz, pšenica, suncokret, soja. Kada suša pogodi Alföld, ona ne pita za granicu kod Kelebije. Ono što se desilo mađarskim ratarima ove godine — prinos kukuruza ispod najgoreg iz prethodnih sezona — jeste scenario koji se već dešava u Banatu, gde su u pojedinim opštinama proizvođači žnjeli po tri do četiri tone po hektaru na zemljištima koja bi inače trebalo da daju osam ili devet.
Stočarstvo je još direktnija paralela. Mađarski mlečni proizvođači prodaju mleko ispod cene proizvodnje, i to je tačno ono što srpski poljoprivrednici ponavljaju već tri godine zaredom. Razlika je u tome što Mađarska, kao članica EU, ima mehanizme za intervenciju koji su nedostupni srpskim proizvođačima. A ipak, čak i ti mehanizmi nisu dovoljni da zaustave pad. Ako Evropa ne može da odbrani svog stočara sa svim fondovima na raspolaganju, šta onda da kažemo za Srbiju, gde je stočar prepušten sebi i dobroj volji mlekare?
Investiciona paraliza je možda najvažniji deo ove priče za srpskog čitaoca. Demeter kaže da kreditna aktivnost stagnira i da likvidnost pada. U Srbiji je slika ista — kreditni instrumenti postoje na papiru, ali pristup gazdinstvima koja nisu u poziciji da ponude adekvatne garancije ostaje herkulovski posao. Banke ne daju kredit poljoprivredniku koji je upravo izgubio rod, bez obzira na to koliko je subvencija obećano u programima. To važi u Budimpešti. To važi u Novom Sadu. To važi svuda gde banka računa rizik, a poljoprivrednik računa kišu.
Klimatska adaptacija koju Njarš pominje — izbor hibrida, sorti, prilagođavanje tipu zemljišta — srpska je svakodnevnica već godinama. Proizvođači u Srbiji koji rano prepoznaju vrednost navodnjavanja, rotacije useva i otpornijih hibrida već imaju prednost. Ali to je manjina. Većina još uvek gleda u nebo u julu i nada se da ova godina neće biti kao prošla. I svake godine, sve više je kao prošla.
Dijagnoza koju ne možemo da ignorišemo
Mađarska poljoprivreda ne pada zbog jedne suše, jednog lošeg ciklusa cena ili jedne tromosti bankarskog sektora. Ona pada jer su sva tri faktora udarila istovremeno, a sistem nije imao rezervni plan. Srpska poljoprivreda je na istoj raskrsnici — i ako ne izvučemo pouku iz Budimpešte, izvući će nas teren. A teren, kako svi znamo, ne pita.
Izvor: Agro TV, 11. novembar 2026.
💬 0 komentara