Glodari ne čekaju da se završe administrativne procedure. Dok se u Rumi, Irigu i Inđiji priprema besplatna podela preparata, miševi i voluharice već podgrizaju korenje useva zasejanih ove jeseni. Poljoprivredna stručna služba Ruma započela je distribuciju sedamnaest tona mamaka na bazi cink-fosfida proizvođačima sa teritorije tri sremske opštine, a sredstva je obezbedio Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu kroz javni poziv. Pitanje koje svaki gazda postavlja nije da li će mamci stići — već da li će stići i do njega.
Srem pod miševima: zašto baš sada
Poljski glodari su u sremskom kraju staro znano zlo. Intenzitet varira od godine do godine i zavisi od vremenskih prilika, rotacije useva i toga koliko su proizvođači ozbiljno shvatili zaštitu pre setve. Jesenji period je kritičan — usevi pšenice i uljarica tek niču, korenski sistem je nežan, i upravo tada glodari nanose najveću štetu bušeći hodnike ispod površine i grickajući mlade biljke. U godinama kada je populacija eksplozivna, proizvođači gube cele parcele za nekoliko nedelja, a preostaje im ili ponovna setva ili prazna njiva.
Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu je prepoznao problem i sproveo javni poziv za nabavku preparata, a distribucija je poverena poljoprivrednim stručnim službama širom Vojvodine. U Sremu je nosilac akcije za opštine Ruma, Irig i Inđija Poljoprivredna stručna služba Ruma, koja sada organizuje raspodelu sedamnaest tona mamaka registrovanim proizvođačima na teritoriji kojom gazduje. Slične akcije sprovođene su i prethodnih godina, ali obim i dinamika su uvek zavisili od budžeta i procene aktuelnosti.
Koliko je sedamnaest tona i kome stiže
Sedamnaest tona mamaka na bazi cink-fosfida zvuči kao ozbiljna količina. Ali na tri opštine sa hiljadama registrovanih gazdinstava, matematika je nemilosrdna.
Direktor Poljoprivredne stručne službe Ruma Živko Cvetković je, kako prenosi Agro TV, otvoreno priznao da obezbeđena količina neće zadovoljiti sve potrebe proizvođača. Raspodela će zato biti organizovana tako da pomoć stigne do što većeg broja gazdinstava, što u prevodu znači — svako dobija manje, ali niko ne ostaje potpuno praznih ruku.
Količina koju smo dobili ne može da pokrije sve potrebe. Raspodeljujemo tako da što veći broj proizvođača dobije svoj deo, ali realno — neće svima biti dovoljno. — Živko Cvetković, direktor Poljoprivredne stručne službe Ruma
Cink-fosfid je jedna od najčešće korišćenih aktivnih materija za suzbijanje poljskih glodara u Srbiji. Deluje tako što glodac nakon unosa mamka u organizmu oslobađa fosfid-vodonik, što dovodi do uginuća u relativno kratkom vremenu. Preparat se aplikira u hodnike i rupe glodara, najčešće ručno ili pomoću specijalnih aparata za rasipanje. Vremenski prozor za tretman je sužen — zemlja ne sme biti previše vlažna ni smrznuta, jer u oba slučaja efikasnost drastično pada.
Za proizvođača koji obrađuje trideset ili pedeset hektara, nekoliko kilograma mamka je kap u moru ako je invazija ozbiljna. Stručne službe to znaju, ali nemaju drugog izvora nego da raspodele ono što imaju. Praktično, prioritet će verovatno imati gazdinstva koja su najteže pogođena, ili će količina po gazdinstvu biti simbolična — dovoljna za tretman dela površine, a ne cele farme.
Šta ovo znači za srpskog poljoprivrednika
Ovakav model pomoći — besplatni mamci kroz stručne službe — ima svoje prednosti i očigledne slabosti. Prednost je u tome što preparat dolazi uz nadzor stručnjaka, što smanjuje rizik od nepravilne upotrebe. Cink-fosfid je toksičan i ne sme da završi u rukama nekoga ko ne poznaje doze ni način aplikacije, jer posledice po korisne vrste, domaće životinje i same useve mogu biti ozbiljne. Stručna služba u ovom slučaju funkcioniše kao filter i kao edukator, a ne samo kao distributer.
Slabost je u količini. Kad direktor službe kaže da neće biti dovoljno za sve, to nije diplomatski izgovor — to je realnost srpske poljoprivrede u kojoj preventivne mere redovno zaostaju za problemom. Glodari se ne suzbijaju jednom akcijom godišnje. To je kontinuirani proces koji zahteva praćenje populacije, tretmane u više navrata i — što je najvažnije — dostupnost preparata po cenama koje proizvođač može da podnese i van perioda kad ih neko podeli besplatno. Cena cink-fosfidnih mamaka na slobodnom tržištu varira, a za gazdu koji mora da tretira stotinu hektara, trošak ide u desetine hiljada dinara. Subvencija kroz besplatnu podelu olakšava, ali ne rešava sistemski problem.
Glodari su problem koji rešava koordinacija, a ne pojedinačna podelja. Ako sused ne tretira svoju njivu, tvoja je sledeća na redu. — sagovornik iz stručne službe
Drugi aspekt je teritorijalna pokrivenost. Akcija obuhvata Rumu, Irig i Inđiju, što je značajan deo Srema, ali glodari ne poštuju administrativne granice. Proizvođači u susednim opštinama koji imaju isti problem moraju da se oslone na sopstvene resurse ili na lokalne službe ako su one uključene u distribuciju. Pokrajinski sekretarijat je nabavku sproveo za Vojvodinu, što znači da bi slične akcije trebalo da teku i u drugim sremskim i bačkim opštinama, ali dinamika i obim zavise od toga koliko je koja služba dobila.
Od simpatične mere do sistemske politike
Prava mera uspešnosti ove akcije neće se videti u tonama koje su podelili, već u hektarima koje su spasli. A ako sedamnaest tona ne pokrije ni trećinu stvarnih potreba tri opštine, onda je ovo pomoć koja ublažava simptom, a ne leči bolest. Poljoprivreda Srbije je puna takvih mera — dovoljnih da pokažu da neko misli na proizvođača, nedovoljnih da zaista promene ishod na njivi.
Glodari se suzbijaju organizovano, kontinuirano i sa dovoljno sredstava — ili se uopšte ne suzbijaju. Sve ispod toga je gašenje požara čašom vode, a njiva ne čeka da neko sipa sledeću.
Izvor: AgroFin, 13. novembar 2026.
💬 0 comments