Ima jedna parcela u Ilinoisu na kojoj kukuruz nikako nije hteo da rodi. Umesto da lupa glavom o istu stvar deceniju, poljoprivrednik Erik Rund je pre skoro dvadeset godina doneo odluku koja mu se danas isplaćuje više od bilo čega na celom gazdinstvu. Posadio je miskantus — višegodišnju travu koju kosi zimi i prodaje uzgajivačima ćuraka za prostirku. Na šesnaest hektara danas mu to donosi prihod zbog kog se pita zašto to nije uradio ranije.
Zašto priča iz Amerike nije daleko od srpske njive
Miskantus nije egzotična biljka za srpsku poljoprivredu. Kod nas se već gaji, proučava i prodaje u obliku rizoma, bala i usitnjene biomase. Ono što Rund radi u Ilinoisu jeste upravo ono što domaće studije već godinama preporučuju za parcele na kojima kukuruz i soja ne dolaze do izražaja. Razlika je u jednom jedinom detalju — on je našao kupca, a srpski proizvođač još uvek ga traži. I to je, ako mene pitate, cela razlika između isplativog i neisplativog useva. Ne sama biljka, već to ko čeka na drugom kraju lanca sa novcem u ruci.
Od problematične parcele do najisplativije na farmi
Rund je miskantus posadio na zemljištu koje se za kukuruz prosto nije pokazalo. Umesto da iz te njive izvlači zrno silom, okrenuo je priču ka biomasi. Travu kosi krajem februara ili početkom marta, kada na farmi nema glavne gužve oko žetve kukuruza i soje. Taj vremenski pomak mu praktično znači da mu miskantus ne krade radnu snagu kada mu je najpotrebnija — što je računica koju svaki gazda razume bez dodatnog objašnjenja.
Višegodišnja trava naraste preko tri metra i obnavlja se sama, bez ponovne sadnje svake godine. Jednom kada se zasadi i razvije, na njegovoj farmi traži malo dodatnog rada. To, naravno, ne znači da je miskantus usev bez muke. Do prve žetve prođu dve do tri godine tokom kojih se ulaganje ne vraća. Ko nema živaca da čeka, neka ostane kod kukuruza. Ko ima — dobija usev koji ga narednih decenija ne pita za oranicu ni za seme.
Poslednje četiri godine to je najisplativiji usev koji možemo da gajimo — Erik Rund, poljoprivrednik iz Ilinoisa, za KCUR / Harvest Public Media
Dubok koren pomaže u očuvanju strukture zemljišta, a potrebe za đubrivom su skromne. Suša, međutim, nije bezazlena. Istraživanja pokazuju da se njen uticaj na prinos miskantusa ponekad jače oseti naredne godine, pa čak i kasnije. To znači da jedna sušna sezona ne potkopava usev odmah, ali može da ga oslabi dugoročno — što je drugačiji mehanizam od onoga na koji smo navikli kod okopavina. Kod kukuruza, suša ti uništi rod iste godine i krećeš ispočetka. Kod miskantusa, biljka pamti stres i nosi ga u prinosu i sledeće sezone.
Šta kaže srpska nauka i šta to znači za našeg gazdu
Profesor Željko Dželetović izdvaja nabavku rizoma kao najveći početni trošak zasnivanja zasada. To je, drugim rečima, onaj trenutak kad gazda mora da izvadi novac iz džepa pre nego što mu biljka uopšte počne da raste. Na plodnim i srednje plodnim zemljištima Dželetović ne preporučuje NPK đubrivo u prvoj godini, jer podstiče korov, a miskantusu u toj fazi malo koristi. Na slabijim parcelama, prema rezultatima ogleda koje navodi, potrebe za NPK mogu biti i do pola manje nego kod kukuruza.
U prvim godinama korove treba držati pod kontrolom — to nije usev koji možete posaditi i zaboraviti. Dželetović navodi i da biljka podnosi kratkotrajno plavljenje, dok od druge godine može da izdrži jake mrazeve. Za naše uslove, gde prolećni mrazevi i povremeno plavljenje nisu retkost, to nije mala stvar. Domaća studija je pokazala da je miskantus na slabije plodnom zemljištu doneo povoljniju računicu od kukuruza. Istraživači su, uz niže troškove proizvodnje, izdvojili i glavnu prepreku — nedovoljno razvijeno tržište biomase.
Tu leži suština celog problema. Biljka radi. Agronomija radi. Računica radi. Ali ko će da kupi?
Tržište je ključ, a ne biljka
U Srbiji se danas nude rizomi i usluge zasnivanja zasada, kao i bale i usitnjena biomasa za grejanje, prostirku i druge namene. Tržište postoji, ali je tanko i fragmentisano. Rund u Ilinoisu je rešio taj problem tako što je kupce našao među živinarima kojima treba prostirka za ćurke. Njegova priča nije priča o čudu — jeste priča o čoveku koji je upario usev sa konkretnim kupcem koji ima stalnu potrebu. Miskantus se koristi za grejanje, proizvodnju energije i kompozitnih ploča, dok se druge industrijske primene istražuju. Potencijal postoji, ali potencijal ne plaća račune.
Dok se kod nas ne pojavi nekoliko ozbiljnih kupaca biomase — bilo za energiju, bilo za stočarstvo, bilo za industriju — miskantus će ostati usev za one koji imaju strpljenje i koji su u stanju da sami sebi obezbede plasman pre nego što pošalju rizom u zemlju.
Ono što čovek na terenu mora da zna jeste da ovo nije zamena za kukuruz na dobrom zemljištu. Ovo je rešenje za onu parcelu koja vas već godinama izluđuje, koja ne daje rod, koja vam jede ulaganja bez povrata. Na takvoj njivi miskantus ima smisla. Na plodnom černozemu, gde kukuruz redovno daje deset i više tona — nema.
Rund nije otkrio toplu vodu. Prosto je imao pameti da prestane da radi ono što ne radi i da proba ono što može. Srpski poljoprivrednik koji ima marginalnu parcelu i strpljenje od tri godine može da mu sledi primer — ali samo ako pre sadnje zna kome će da proda. Miskantus nije usev koji vas spasava sam po sebi. On vas spasava kada imate kupca pre prvog kosidbenog prolaza. Bez toga, samo imate visoku travu i visoka očekivanja.
Izvor: Agromedia, 14. novembar 2026.
💬 0 comments