Besplatna analiza zemljišta u Zrenjaninu: Nauka na njivi umesto pogađanja

Besplatna analiza zemljišta u Zrenjaninu: Nauka na njivi umesto pogađanja

Ko god je proveo trideset godina u agraru, čuo je istu priču stotinu puta — „znam ja svoju zemlju, đubrim kako su đubrili stari". Isto tako, ko god proveo trideset godina u agraru, video je stotinu puta kako ta ista zemlja, pod istim vlasnikom, sa istim đubrivom, daje različite prinose iz godine u godinu.

Agro Urednik 6 min čitanja 79 pregleda

Ko god je proveo trideset godina u agraru, čuo je istu priču stotinu puta — „znam ja svoju zemlju, đubrim kako su đubrili stari". Isto tako, ko god proveo trideset godina u agraru, video je stotinu puta kako ta ista zemlja, pod istim vlasnikom, sa istim đubrivom, daje različite prinose iz godine u godinu. Razlika nije u sreći ni u vremenskoj prognozi. Razlika je u tome što zemlja nije statična — ona se menja, a onaj ko ne meri, ne zna ni šta je imao ni šta mu je ostalo. U Zrenjaninu su ove godine odlučili da poljoprivrednicima skinu alibi za pogađanje.

Šta se nudi i kome

Poljoprivredna stručna služba Zrenjanin, u saradnji sa Gradom Zrenjaninom, sprovodi projekat „Kontrola plodnosti zemljišta" — i to besplatno, za svakog registrovanog proizvođača na teritoriji grada. Nema kotizacije, nema participacije, nema skrivenih troškova. Jedini uslov je da gazdinstvo bude registrovano, što je ujedno i jedini filter koji ima smisla — jer država već zna ko su joj proizvođači, bar na papiru.

Ustanova pokriva teritoriju od oko 238.000 hektara obradivog zemljišta. Da se razumemo — to nije bašča za papriku, to je površina veća od nekoliko malih država. Na tolikom prostoru može se naći sve: od crnice koja drži vodu kao sunđer do peska koji je ispere za jednu sušnu nedelju. Problem je što se na tom prostoru decenijama proizvodilo delom po navici, delom po savetima iz kafane, a delom po onoj staroj — „baci malo više, neće škoditi". Što je, naravno, tačno suprotno od onoga što nauka kaže.

Šta analiza obuhvata

Osnovna agrohemijska analiza pokriva četiri parametra na kojima stoji ili pada svaka proizvodnja: pH vrednost, humus, fosfor i kalijum. To je baza — ekvivalent krvne slike kod lekara. Ako ne znate ove brojeve, sve ostalo je nagađanje. N-min metoda meri dostupnost azota u trenutku uzorkovanja, što je kritično za prolećnu i jesenju setvu jer azot u zemljištu ne stoji — on se menja brže nego što proizvođač stigne da reaguje.

Dalje, određivanje prisustva mikroelemenata otkriva deficite cinka, gvožđa, mangana i bora — elemenata koji razlikuju prosečan prinos od vrhunskog. Mehanički sastav govori da li je zemljište peskovito, glinenasto ili nešto između, a određivanje sadržaja pesticida u zemljištu pokazuje koliko je hemija ostavila traga. To poslednje merenje mnogi previđaju, a ono je možda i najvažnije za dugi rok.

Nakon analize, proizvođač dobija preporuku kojim đubrivima i u kojim količinama da đubre svoje parcele. Kako navode u Poljoprivrednoj stručnoj službi Zrenjanin, analiza pruža uvid u plodnost zemljišta i pomaže u pravilnom planiranju đubrenja, racionalnijoj upotrebi đubriva i smanjenju troškova proizvodnje. To nije PR fraza — to je suština. Jer racionalnija upotreba đubriva ne znači samo manje troškova. Znači i manje ispiranja u podzemne vode, manje zagađenja i manje novca bačenog na đubrivo koje zemlja fizički ne može da usvoji.

Zašto je ovo važno sada

Ovo nije prva godina da se projekat sprovodi, ali kontekst je drugačiji nego ikada. Cene veštačkih đubriva su u protekle tri godine prošle kroz turbulencije kakve srpska poljoprivreda ne pamti — od skokova izazvanih ratom u Ukrajini do pokušaja stabilizacije kroz državne subvencije. U takvom okruženju, đubrenje bez analize nije samo neracionalno. Ono je luksuz koji prosečan proizvođač prosto ne može da priušti.

Klimatske promene su drugi faktor koji menja računicu. Sušne godine, poput 2022. i delom 2023, pokazale su da zemljište sa lošom strukturom i niskim sadržajem humusa gubi vodu brže nego što usev stigne da je iskoristi. Analiza koja pokaže da parceli treba organska materija, a ne još azota, može da bude razlika između tri tone i pet i po po hektaru. To nije margina — to je razlika između profita i gubitka.

„Ne treba biti stručnjak za poljoprivredu, pa ne primetiti da su trenutni izazovi koji prate ovu oblast najzahtevniji u proteklim nekoliko decenija. Sve to, počev od klimatskih promena, izbora najboljih biljnih kultura, pa do praćenja stanja na njivama tiče se svih nas, a ne samo poljoprivrednika i stručnjaka. Ako nemamo dovoljno zastupljene nauke na njivama, neće biti ni dovoljno hrane." — Simo Salapura, gradonačelnik Zrenjanina

Salapura je u pravu, iako bi se dalo raspravljati o tome koliko lokalna samouprava zaista ulaže u tu nauku van ovog konkretnog projekta. Ali besplatna analiza je jedan od onih poteza koji koštaju relativno malo, a vrede mnogo — i zato ga treba podržati bez ustezanja.

Terenska realnost

Na terenu, stvari izgledaju ovako. Poljoprivrednik koji godinama đubri istu parcelu kompleksnim NPK formulacijama, bez analize, najčešće prekomerno unosi fosfor i kalijum — jer ta dva elementa imaju tendenciju da se akumuliraju u zemljištu i ostaju tu godinama. Istovremeno, azot, koji je najskuplji i najbrže ispira, često nedostaje u trenutku kad usev najviše treba. Rezultat je paradoks koji kvari mnoge računice: troši se više đubriva nego što treba, a prinos je manji nego što bi mogao biti.

Slično je i sa mikroelementima. Cink i bor su u srpskim zemljištima često u deficitu, naročito na lakšim, peskovitijim parcelama u Banatu. Proizvođač koji ne zna to đubri azotom i fosforom, pa se čudi zašto kukuruz ima tanke klipove, a suncokret prazne glavice. Odgovor nije u više đubriva. Odgovor je u analizi koja kaže šta tačno fali.

Šta ovo znači za srpsku poljoprivredu

Zrenjanin nije usamljen primer — slične projekte povremeno sprovode stručne službe u Novom Sadu, Somboru, Kikindi. Ali redovnost i kontinuitet variraju od opštine do opštine, od budžeta do budžeta, od lokalne vlasti do lokalne vlasti. I to je pravi problem. Jer plodnost zemljišta nije stvar koja se proverava jednom u pet godina, obično izborne godine, kad treba pokazati rezultat. To je stvar koja se proverava na svake tri do četiri godine na istoj parceli, jer se zemljište menja — kroz useve, kroz đubrenje, kroz eroziju, kroz klimu.

Država, na nacionalnom nivou, nema sistematski program monitoringa plodnosti poljoprivrednog zemljišta koji bi obuhvatio sve registrovane proizvođače. Postoje projekti, postoje inicijative, postoje pojedinačni napori lokalnih službi — ali nema kontinuiranog, obaveznog, finansiranog okvira. Zato svaki lokalni projekat poput zrenjaninskog vredi podržati, ali i postaviti poteško pitanje: zašto ovo nije standard u svakoj opštini u Srbiji, svake godine, za svakog proizvođača?

Odgovor je, kao i obično, u novcu. Ali i u prioritetima. Jer kad se saberu gubici od neracionalnog đubrenja, izgubljenog prinosa i degradacije zemljišta — cena analize je tragično mala u poređenju sa cenom neznanja. A to neznanje nije individualna greška pojedinog proizvođača — to je sistemski propust koji traje decenijama i koji niko na državnom nivou nije ozbiljno pokušao da ispravi.

Zrenjaninski projekat besplatne analize zemljišta je dobar potez koji treba pohvaliti, ali i iskoristiti kao podsetnik šta bi trebalo da bude normalnost, a ne izuzetak. Zemlja je jedini resurs koji se ne može kupiti, uvesti ni zameniti — a znanje o njoj je jedino što razlikuje poljoprivredu od kocke. Ko god je imao registrovano gazdinstvo na teritoriji Zrenjanina, neka iskoristi priliku. Ostali neka čekaju da im njihova opština uradi isto — ili neka sami plate analizu. Par hiljada dinara danas može da uštedi stotine hiljada sutra.


Izvor: AgroFin, 18. novembar 2026.

💬 0 komentara