Berlin menja pravila za radnike: lakše otpuštanje, više ugovora na određeno — kako će to pogoditi Srbe u nemačkoj poljoprivredi

Berlin menja pravila za radnike: lakše otpuštanje, više ugovora na određeno — kako će to pogoditi Srbe u nemačkoj poljoprivredi

Zamislite čoveka iz sela kod Subotice koji svakog proleća pakuje kofer za Nemačku, ostavlja porodicu na nekoliko meseci i ide da bere jagode ili radi u staklenicima negde u Bavariji. Taj čovek ne prati šta se dešava u Bundestagu.

Agro Urednik 5 min read 33 views

Zamislite čoveka iz sela kod Subotice koji svakog proleća pakuje kofer za Nemačku, ostavlja porodicu na nekoliko meseci i ide da bere jagode ili radi u staklenicima negde u Bavariji. Taj čovek ne prati šta se dešava u Bundestagu. Ali ono što se tamo odluči — presudiće o tome da li će sledeće godine ugovor dobiti brže, da li će ga produžiti, i da li će ga, kad stvari krenu loše, moći da otpuste bez reči objašnjenja. Vlada Nemačke je devetnaestog novembra usvojila nacrt reforme radnih propisa koji će promeniti uslove pod kojima desetine hiljada građana Srbije radi u nemačkoj poljoprivredi i prehrambenoj industriji.

Zašto baš sada i šta je pozadina

Nemačka poslednjih godina nije samo privredni partner Srbije — postala je primarna destinacija za sezonske radnike iz srpskih ruralnih krajeva. Od berbe jagoda do pakovanja voća, od rada u staklenicima do klanica i pekara — tamo su ljudi koji su nekada radili na svojim njivama oko Čačka, Kraljeva, Subotice. Sada Berlin menja pravila pod kojima ih prima.

Reforma koju priprema nemački ministar za rad Aleksandr Švajcer stigla je nekoliko nedelja pre roka. To nije slučajnost. Nemačka privreda je pod pritiskom — demografski pad, nedostatak radne snage, pritisak na budžet — a poljoprivreda je među sektorima koji to najbrže osećaju. Nacrt još mora da prođe Bundestag, a stupanje na snagu predviđeno je početkom 2027. godine. Ali poruka je već poslata.

Šta tačno nosi nacrt reforme

Prva i najvažnija stvar za sezonske radnike jeste pojednostavljenje ugovora na određeno vreme. Poslodavac će tokom četiri godine moći najviše šest puta da produži takav ugovor. Manje papirologije, brže zapošljavanje. Oročeni ugovor moći će da se ponudi i postojećim radnicima, ne samo novima. Za mladog čoveka iz sela koji prvi put kreće u Nemačku i nema iskustva sa njihovim sistemom rada — to znači brži ulazak na tržište.

Ali tu je kvaka. Ove olakšice imaju rok. Uslovi zapošljavanja na određeno važiće samo do kraja 2030. godine. Posle toga se vraća redovni režim. Četvorogodišnji prozor fleksibilnosti je privremen — nemački poslodavci mogu ga iskoristiti da angažuju radnike pod povoljnijim uslovima za sebe, a onda se vratiti na restriktivniji sistem. Ko do tada navikne na rad u Nemačkoj, može se naći pred zidom.

„Cilj nam je da zadržimo radna mesta u Nemačkoj, da omogućimo zapošljavanje i postavimo putokaze ka poslovima budućnosti" — Aleksandr Švajcer, ministar za rad Nemačke

Druga velika promena seče po sredini nemački radnički standard. Zaštita od otpuštanja ostaje samo za zaposlene sa godišnjom platom od najmanje sto osamdeset hiljada evra. Svi ostali mogu biti otpušteni lakše, bez obaveze poslodavca da navede razlog. Da budemo jasni — sto osamdeset hiljada evra godišnje je plata koju ogromna većina radnika nikada neće videti, a kamoli sezonski radnik iz Srbije koji bere jagode ili pakuje paradajz. Za njega ova reforma znači jedno: manje sigurnosti nego dosad.

Treća tačka deluje specifično, ali nije beznačajna za ljude sa Balkana. Pekare će moći da rade duže nedeljom — novi propisi dozvoljavaju do šest sati rada nedeljom i praznicima, i to ne samo u pekarama već i u bibliotekama. Pekarska industrija u Nemačkoj zapošljava značajan broj radnika iz Srbije i regiona. Više sati nedeljom znači potencijalno više zarade — ali i manje slobodnih dana. U sezonskom radu gde čovek već pati od udaljenosti od porodice, svaki izgubljeni dan odmora se plaća drugačijom cenom nego na papiru.

Šta ovo znači za čoveka na terenu

Ova reforma nije napisana za srpske radnike. Ona je napisana za nemačku privredu koja se bori sa konkurentnošću i demografskim padom. Ali činjenica je da srpski radnici čine deo te privrede — i da će osetiti svaku promenu pravila.

Lakše otpuštanje bez obaveze navođenja razloga znači da će radnik iz Srbije koji radi u nemačkom stakleniku imati manje sigurnosti. Ugovor na određeno koji se može produžiti šest puta u četiri godine zvuči fleksibilno, ali fleksibilnost u pravnom smislu uvek ide u prilog onome koji ugovor nudi. Srpski radnik u Nemačkoj retko ima pregovaračku moć da uslovljava uslove — prihvata ono što mu se ponudi.

S druge strane, ne treba biti slep za drugu stranu medalje. Pojednostavljena procedura zapošljavanja može značiti da će više srpskih radnika brže dobiti priliku za rad. Manje papirologije, brže angažovanje. Za ljude koji dolaze iz sredina gde poljoprivreda ne može da pruži dostojanstven prihod, to nije beznačajno. Pitanje je samo po koju cenu.

Ova reforma se uklapa u širi evropski trend. Francuska je išla sličnim putem — i to je izazvalo masovne proteste. Pitanje je da li će nemački sindikati mirno prihvatiti smanjenje zaštite od otpuštanja za sve ispod sto osamdeset hiljada evra godišnje. Za srpsku poljoprivredu je to dvosekli mač: lakši odlazak u Nemačku znači nastavak krvarenja radne snage iz srpskih sela, ali manja sigurnost tih radnika u Nemačkoj može na kraju podstaknuti neke da se vrate. Problem je što se vraćaju u sistem koji ih nije čekao sa otvorenim rukama — sa istom infrastrukturom, istim otkupnim cenama i istom politikom koja decenijama obećava više a daje manje.

Reforma nemačkog tržišta rada nije naša priča, ali mi smo u njoj. Berlin donosi pravila, Beograd ćuti, a čovek na terenu bira između dve nesigurnosti — svoje i tuđe. I pita se samo jedno: ima li uopšte izbora.


Izvor: Biznis.rs, 19. novembar 2026.

💬 0 comments