Bogatić dobija pogon za tečna đubriva: Skoro sto tona dnevno, cilj je UAN 32

Bogatić dobija pogon za tečna đubriva: Skoro sto tona dnevno, cilj je UAN 32

Kada dobijete lokacijske uslove na papiru, projekat prestaje da bude priča za trpezu i postaje obaveza sa rokom. Mlino-Monta iz Bogatića upravo je prešla tu granicu — Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture izdalo je ovoj firmi lokacijske uslove za izgradnju pogona za proizvodnju tečnih mineralnih

Agro Urednik 5 min read 37 views

Kada dobijete lokacijske uslove na papiru, projekat prestaje da bude priča za trpezu i postaje obaveza sa rokom. Mlino-Monta iz Bogatića upravo je prešla tu granicu — Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture izdalo je ovoj firmi lokacijske uslove za izgradnju pogona za proizvodnju tečnih mineralnih đubriva. Za poljoprivrednike u Mačvi, Sremu i širem Potisju, ovo je vest koja direktno utiče na to odakle će sutra dolaziti azot za njive i po kojoj ceni.

Zašto tečna đubriva i zašto baš sad

Tečna mineralna đubriva nisu nova stvar u svetu, ali su u Srbiji decenijama bila u senci granulisanih formulacija. Razlog je bio prost — infrastruktura za skladištenje, rukovanje i primenu tečnih đubriva košta, a većina gazdinstava nije imala ni opremu ni navodnjavanje koje bi to ispratilo. Međutim, poslednjih godina se slika menja. Veći ratari sve češće prelaze na folijarnu prihranu i fertigaciju kroz sisteme za navodnjavanje, jer je efikasnost iskorišćenja azota znatno veća kad se đubrivo unosi u rastvorenom obliku. UAN — mešavina uree i amonijum nitrata — u tom kontekstu predstavlja zlatni standard intenzivne ratarske proizvodnje.

Srbija uvozi ogromne količine mineralnih đubriva svake godine. Azotna đubriva, posebno UAN, među najtraženijim su na domaćem tržištu jer odgovaraju praktično svim ratarskim kulturama — pšenici, kukuruzu, suncokretu, soji. Činjenica da domaći proizvođač iz Mačve kreće u izgradnju pogona za tečne formulacije signal je da se tržište pomera ka lokalizaciji snabdevanja. A to znači kraći lanac isporuke, brža reakcija na sezonske potrebe i potencijalno stabilnije cene za poljoprivrednike.

Šta se tačno gradi u Bogatiću

Prema dokumentaciji koju je objavio portal E-kapija, predviđena ukupna bruto razvojna površina novog proizvodnog pogona iznosi 1.107,11 kvadratnih metara. To nije mega-fabrika, ali je ozbiljan kapacitet za specifičnu proizvodnju ovog tipa. Lokacijski uslovi su prvi formalni korak — na osnovu njih izrađuje se idejni projekat, projekat za građevinsku dozvolu i projekat za izvođenje, sve u skladu sa Planom detaljne regulacije radne zone Mlino-Monta.

Proizvodni proces je tehnički precizno definisan u dokumentaciji. U objektu će se proizvoditi tečno mineralno đubrivo UAN sa sadržajem azota od 32 odsto, označeno kao UAN 32%N. Proizvodnja se obavlja rastvaranjem u vodi dve sirovine — granulisanog mineralnog đubriva na bazi amonijum nitrata sa sadržajem azota od 34 odsto (AN 34%N) i granulisanog azotnog mineralnog đubriva koje sadrži 46 odsto čistog azota u amidnom obliku (UREA 46%N). Rastvaranje se vrši u sudu sa ugrađenim mešalicama, odnosno propelerima, i grejačima.

Kako se precizira u lokacijskim uslovima, projektovani kapacitet pogona iznosi 99,02 tone dnevno gotovog proizvoda.

Skoro sto tona dnevno znači da ovaj pogon, pri punom kapacitetu, može da proizvede mesečno oko tri hiljade tona tečnog UAN-a. Domaća poljoprivreda godišnje troši na stotine hiljada tona azotnih đubriva, pa ovaj kapacitet neće pokriti ni blizu celokupne potražnje. Ali će nesumnjivo doprineti diversifikaciji snabdevanja. Sirovine — amonijum nitrat i urea — i dalje se uvoze, što znači da domaća proizvodnja UAN-a u osnovi predstavlja mešanje i rastvaranje uvezenih komponenti. Ipak, vrednost koja se dodaje lokalno — od logistike preko kontrole kvaliteta do pakovanja — nije zanemarljiva.

Šta ovo znači za čoveka na terenu

Poljoprivrednik koji danas kupuje UAN suočava se sa dva problema — cenom i dostupnošću u pravom trenutku. Cene azotnih đubriva na svetskom tržištu prate cene gasa, jer je prirodni gas ključna sirovina za proizvodnju amonijaka, iz koga se dalje dobijaju svi azotni derivati. Kad gas poskupi, amonijum nitrat i urea poskupe, a UAN ide istim putem. Domaći pogon ne može da poništi tu zavisnost, ali može da skrati lanac od fabrike do njive.

Svaki posrednik u lancu dodaje svoju maržu. Kad UAN stiže iz inostrane fabrike, preko uvoznika, distributera i lokalnog prodavca, cena na gazdinstvu može biti znatno viša od fabričke. Ako se mešanje i rastvaranje obavljaju u Bogatiću, barem jedna karika u tom lancu postaje domaća — sa domaćom logistikom i domaćim troškovima rada. Za proizvođače u Mačvi, Sremu i širem Potisju, to je logistička prednost koja se meri dinarima po kilogramu.

Tu je i pitanje kvaliteta i standardizacije. Tečna đubriva zahtevaju precizno doziranje i homogenu mešavinu — svaka nepravilnost u koncentraciji azota znači ili prekomernu prihranu koja može da sagori usev, ili nedovoljnu koja ostavlja biljku gladnu. Pogon sa projektovanim kapacitetom i definisanim tehnološkim procesom, pod nadzorom nadležnih inspekcija, garantuje konzistentnost koju ad-hoc mešanje na gazdinstvu ne može da postigne.

Korak ka lokalizaciji, ali ne i ka autonomiji

Ovo je dobra vest, ali treba biti jasan o njenim granicama. Mlino-Monta ne proizvodi azot iz vazduha — ona kupuje sirovine na svetskom tržištu i rastvara ih u vodi. Osetljivost na cene gasa i globalne poremećaje u lancu snabdevanja i dalje je prisutna, samo na drugom mestu u lancu. Prava energetska i sirovinska autonomija u azotnim đubrivima zahteva proizvodnju amonijaka iz domaćeg gasa, a to je investicija merena stotinama miliona evra, ne kvadratima u radnoj zoni.

Ipak, ne treba potceniti ni ovaj korak. Svaki domaći kapacitet u finalnoj proizvodnji đubriva znači manje zavisnosti od uvoznih lanaca, bržu reakciju na sezonske potrebe i potencijalno bolje cene za proizvođače. Bogatić je opština sa jakom poljoprivrednom tradicijom — plodna mačvanska zemlja traži intenzivnu ishranu biljaka, pa je logično da se pogon ovog tipa gradi baš tu, blizu potrošača.

Pitanje koje ostaje otvoreno je dinamika izgradnje. Lokacijski uslovi su prvi korak, ali od njih do puštanja u rad stoji građevinska dozvola, izvođenje radova, instalacija opreme, ispitivanje tehnološkog procesa i pribavljanje svih saglasnosti za rad sa hemikalijama. Amonijum nitrat je, treba podsetiti, materija pod strogim nadzorom zbog svojih eksplozivnih svojstava, pa će bezbednosni aspekti ovog pogona biti pod lupom od prvog dana.

Mačva je oduvek bila regija koja hrani. Sada dobija i pogon koji hrani njive — i to je, u vremenu kad svaki kilogram azota sa strane dolazi sve skuplje, više nego dobrodošla vest. Pitanje je samo koliko će brzo od papira preći u beton, jer poljoprivreda ne čeka — ni sezona, ni cene gasa, ni strpljenje proizvođača.


Izvor: AgroFin, 20. novembar 2026.

💬 0 comments