Kada četiristotri zgrade u jednoj zemlji izbace više ugljen-dioksida nego cela evropska država, treba da se zaustavimo i razmislimo o svetu koji hrani i napaja našu poljoprivredu. Studija istraživača sa Harvarda, objavljena u časopisu „Nature Sustainability“, pokazuje da najveći američki data-centri u periodu od maja 2024. do aprila 2025. godine ispuste oko 28,3 miliona tona gasova sa efektom staklene bašte. To je više nego što emituje cela Danska za isto vreme. A ovo nije samo priča o tehnologiji — to je priča o energiji, vodi i resursima koji su istovremeno osnova svakog gazdinstva.
Kada veštačka inteligencija počne da jede struju
Veštačka inteligencija nije magija. Ona je struja, voda i beton. Data-centri koji pokreću AI modele troše energiju koju bismo mogli da upotrebimo za navodnjavanje, grejanje staklenika ili pokretanje poljoprivredne prerade. Harvardova studija obuhvatila je 403 najveća data-centra u Sjedinjenim Državama i otkrila da više od polovine njihove potrošnje — 82 teravat-sata električne energije — potiče iz fosilnih goriva. Ta količina dovoljna je da napaja gotovo sedam miliona domaćinstava tokom cele godine.
Da budemo jasni: to je struja koja se bukvalno pretvara u toplotu koja se rasipa u atmosferu, umesto da zagreva plastenike, farme ili sela. Autori studije navode da su procenjene emisije dva do tri puta veće od rezultata ranijih istraživanja. Razlog je jednostavan — prethodne procene nisu u potpunosti hvatale celokupan lanac potrošnje, od hlađenja servera do rezervnih agregata. A brojke postaju još poraznije kada se pogleda trend rasta.
Brojke koje ne ostavljaju prostor za iluzije
Izveštaj inicijative „Klimatska akcija protiv dezinformacija“ pokazuje da je potrošnja električne energije najvećih tehnoloških kompanija između 2022. i 2025. godine porasla za 240 odsto. U Sjedinjenim Državama se planira izgradnja još oko dve hiljade novih data-centara. To znači da će se potrošnja energije i vode — jer data-centri troše ogromne količine vode za hlađenje — višestruko uvećati u narednim godinama.
Lokalne zajednice u Americi već sve češće protestuju protiv izgradnje novih centara. Njihov argument je isti onaj koji bi i srpski poljoprivrednik dao: zašto graditi objekat koji guta struju i vodu, a ne daje ništa lokalnoj zajednici osim par radnih mesta i povećane potrošnje resursa? Problem je bio na stolu i na klimatskoj konferenciji UN COP31 u Antaliji, gde je predstavljeno dobrovoljno obećanje država i kompanija da će data-centri koristiti više čiste energije, efikasnije upravljati vodom i strujom, i transparentnije izveštavati o emisijama.
Međutim, šef UN za klimu Sajmon Stil upozorio je da obećanja o budućim uštedama ne mogu da opravdaju povećanje zagađenja u sadašnjosti. To je rečenica koja važi jednako za Silicijumsku dolinu i za Vojvodinu — prazna obećanja ne zagrevaju staklenik.
Toplota koja se baca — i koja bi mogla da greje
Jedna od konkretnih mogućnosti za smanjenje ekološkog otiska data-centara jeste iskorišćavanje toplote koju proizvodi računarska oprema. Umesto da se ta toplota ispušta u atmosferu, mogla bi da se koristi za grejanje obližnjih domaćinstava, poslovnih objekata — i zašto ne, poljoprivrednih objekata. Staklenici, sušare za voće i žitarice, grejanje objekata za živinu — sve su to procesi koji zahtevaju toplotnu energiju koju data-centri doslovno bacaju.
Međunarodna agencija za energetiku procenjuje da bi data-centri do 2030. godine mogli da obezbede dovoljno toplote za oko deset odsto evropskih domaćinstava, pod uslovom da se njihovi sistemi za hlađenje povežu sa mrežama daljinskog grejanja. Deset odsto evropskih domaćinstava — to je ogromna količina energije koja se trenutno rasipa. Ako se taj model primeni na poljoprivredu, potencijal je još veći, jer poljoprivreda ima kontinuiranu potrebu za toplotom u kontrolisanim uslovima proizvodnje.
Zamislite sušaru za šljive u zapadnoj Srbiji koja ne troši ni litar nafte ni kilogram oganja — nego dobija toplotu iz obližnjeg servera. Zamislite staklenik u Bačkoj koji zimi gaji paradajz na račun toplotnog otpada koji bi inače otišao u vazduh. To nije naučna fantastika, to je model koji se već testira u Skandinaviji i Holandiji.
Šta ovo znači za srpskog proizvođača
Srbija nema američke razmere data-centara, ali ih ima — i biće ih više. Globalni trendovi kažu da svaki novi data-centar donosi sa sobom povećanu potražnju za strujom i vodom, a to je pritisak koji pada i na poljoprivredu. U Vojvodini smo već svedoci da letnje suše iscrpljuju vodne resurse, a navodnjavanje je postalo pitanje opstanka za mnoge proizvođače. Ako se u susedstvu pojavi potrošač koji guta desetine megavata i milione litara vode dnevno, to je direktna konkurencija za istu vodu kojom zalivate kukuruz.
S druge strane, model rekuperacije toplote iz data-centara je nešto što srpska poljoprivreda treba da prati vrlo pažljivo. Pitanje je samo da li će srpska politika prepoznati tu priliku ili će dozvoliti da data-centri budu projektovani kao samostalni potrošači bez ikakve sprege sa poljoprivredom. Stručnjaci upozoravaju da ekološki uticaj veštačke inteligencije zavisi od načina na koji se data-centri projektuju, njihove energetske efikasnosti i izvora električne energije. Ključni uslovi za održiviji razvoj su korišćenje obnovljivih izvora, odgovorno upravljanje resursima i veća transparentnost tehnoloških kompanija.
Na srpskom: ako data-centar radi na ugalj i ne vraća toplotu lokalnoj zajednici, on je teret. Ako radi na sunce i vetar i greje staklenike, on je partner. I to je razlika koju bi naša agrarna politika morala da ugradi u svaki novi investicioni plan — ne kao dopunski uslov, nego kao osnovni kriterijum. Jer u vreme kada se svaki megavat struje i svaki litar vode broje, niko nam neće dopustiti luksuz da gradimo potrošače koji uzimaju sve i ne vraćaju ništa.
Harvardova studija je alarm za ceo svet, a za srpsku poljoprivredu je i šansa. Data-centri su tu i biće ih više — pitanje je samo da li ćemo ih graditi kao crne rupe koje gutaju struju i vodu, ili kao deo energetskog ekosistema koji greje staklenike, suši žitarice i pokazuje kako tehnologija i poljoprivreda mogu da dele istu toplotu. Ko prvi poveže ove dve priče, taj ne samo da štedi novac — taj menja pravila igre.
Izvor: Agro TV, 20. novembar 2026.
💬 0 komentara