Dok većina lokalnih samouprava u regionu još razmišlja o tome kako će formirati agrarni budžet za narednu godinu, Banjaluka je već povukla potez koji mnogi mogu samo da pozavide. Centar za razvoj poljoprivrede i sela Banjaluka objavio je javni poziv za dodelu podsticaja za 2026. godinu, i to ne na parče, ne u fazama, ne sa tri meseca zakašnjenja — nego kompletan, sa svim elementima, sa pravilnikom i obrascima odmah dostupnim. Poljoprivrednici imaju trideset dana od dana objave da podnesu prijave, što znači da je sat već otkucavao onog trenutka kad je poziv završio na zvaničnoj stranici.
Zašto je ovaj poziv drugačiji od uobičajenih
Banjaluka godinama spada u lokalne samouprave koje ozbiljno shvataju poljoprivredu kao privrednu granu, a ne kao dekorativnu stavku u budžetu. Ovo nije prvi put da grad na Vrbasu izlazi sa struktuiranim programom podsticaja, ali obim ovogodišnjeg poziva ukazuje na to da se neko za stolomozdužio da pokrije skoro svaki segment proizvodnje koji ima tržišni potencijal.
Poslednjih godina u celom regionu — od Republike Srpske preko Srbije do Federacije BiH — poljoprivrednici se najčešće žale na dve stvari: kasne isplate i nepovezane mere koje ne prate stvarne potrebe proizvođača. Banjalučki poziv pokušava da odgovori na oba problema. Rok je jasan, kategorije su jasne, a ono što posebno privlači pažnju jeste da program nije ograničen samo na osnovne inpute.
Šta tačno pokriva poziv
Ako pratite poljoprivredu duže od jedne sezone, znate da subvencije za đubrivo i seme predstavljaju minimum, ne strategiju. Banjaluka je ovde otišla korak dalje. Podsticaji obuhvataju nabavku sortnog semena, mineralnog đubriva i sadnica, ali isto tako i sisteme za navodnjavanje, protivgradnu zaštitu i podizanje višegodišnjih zasada. To znači da grad ne subvencioniše samo ono bez čega ne možeš ni da počneš, već i ono bez čega ne možeš da preživiš na tržištu sledeće decenije.
Povrtarska proizvodnja dobija svoje mesto u programu, a tu su i ozbiljne investicije u infrastrukturu — hladnjače, sušare i skladišta. Prerada biljnih i stočarskih proizvoda takođe ulazi u spektar podrške, što je ključno jer je upravo nedostatak preradačkih kapaciteta dugogodišnja boljka poljoprivrede na ovim prostorima. Proizvedeš krompir, nemaš gde da ga skladištiš; proizvedeš voće, nemaš sušaru — i onda prodaješ sirovinu po bacanju.
Kad ti lokalna samouprava pokrije i hladnjaču i sertifikaciju organske proizvodnje u istom pozivu, to znači da neko razmišlja o celom lancu, a ne samo o izlaznoj strani parcela. — komentariše jedan banjalučki proizvođač koji prati podsticaje više godina uzastopno
Akvakultura, uzgoj gljiva i nabavka nove poljoprivredne mehanizacije takođe su na listi. Sertifikacija organske proizvodnje i brendiranje proizvoda — mere koje su u mnogim drugim lokalnim samoupravama još uvek na nivou dobre želje — ovde dobijaju konkretan novčani okvir.
Posebne premije za one koji drže proizvodnju na nogama
Ono što ovaj poziv razlikuje od mnogih sličnih jesu posebne premije za specifične kategorije proizvođača. Pčelari, proizvođači kornišona i mleka, kao i uzgajivači goveda, ovaca i koza dobijaju dodatnu podršku. To nije slučajno. Upravo su te grane najugroženije i najteže se održavaju bez sistemskog podsticanja, jer su ili radno intenzivne, ili imaju nisku maržu, ili se suočavaju sa agresivnim uvozom.
Pčelarstvo je posebna priča. U celom regionu beležimo pad broja pčelinjih društava, a klimatske ekstreme koji uništavaju pašu niko ne može da kontroliše. Premija za pčelare u ovakvom programu nije milostinja — to je investicija u oprašivanje, koje nema cenu ako ga izgubiš.
Mleko i meso su grane gde te jedna loša godina može izbaciti iz igre za stalno. Premija koja ti pokrije deo troškova u takvoj godini nije profit — to je kiseonik. — ocena poljoprivrednog stručnjaka iz Republike Srpske
Program zatim ide i u oblast koju mnogi preskaču: edukaciju poljoprivrednika, sprovođenje veterinarskih mera i podršku plasteničkoj proizvodnji. I na kraju — startap pakete za početnike, u saradnji sa nevladinim sektorom. Ovo je možda i najhrabriji deo celog poziva, jer ulaze u demografiju sela. Mladi ljudi ne ulaze u poljoprivredu zato što im sistem ne daje ništa na startu. Ako ti startap paket pokrije osnovne troškve prve sezone, to je most preko koga mnogi mogu preći.
Šta ovo znači za širu sliku
Gledano iz ugla poljoprivrednika u Srbiji, banjalučki poziv je koristan ne zato što direktno utiče na njihove farme, već zato što pokazuje kako lokalna samouprava može da funkcioniše kad ima volje i kad shvati da je poljoprivreda privreda, ne socijalna kategorija. Mnoge opštine u Srbiji raspisuju pozive u jesen, kad je pola sezone već prošlo. Mnogi programi pokrivaju tri ili četiri mere, a sve ostalo tretiraju kao luksuz. Banjaluka je pokazala da se u jedan poziv može staviti celokupan lanac — od semena do brendiranja.
Pravo učešća imaju i fizička i pravna lica koja ispunjavaju propisane uslove, što znači da vlasnik manjeg gazdinstva nije diskriminisan u odnosu na veće kompanije. Trideset dana za prijavu je realno, ali ne i obilno — ko čeka poslednju nedelju, sam sebi stavlja hipoteku na šanse. Kompletan tekst javnog poziva, pravilnik i obrasci dostupni su na zvaničnoj prezentaciji, i to odmah, bez čekanja na dopunske objave.
Pitanje koje ostaje jeste koliko će sredstava stvarno biti raspoređeno i da li će isplate pratiti rokove koje je grad sam sebi postavio. U poljoprivredi je obećanje lako — isplata je test. Banjaluka je do sada imala pristojnu reputaciju u tom pogledu, ali svaka godina nosi svoje izazove, posebno kad budžet mora da se usklađuje sa rebalansima i nepredviđenim okolnostima.
Zaključak
Ovaj poziv nije revolucija — to je ono što bi svaka ozbiljna lokalna samouprava trebalo da radi svake godine. Ali u svetu gde je normalno da poljoprivrednik čeka podsticaje po dve godine, gde se pozivi objavljuju kad vec treba seti, a kategorije pokrivaju samo ono što je najjeftinije za budžet — Banjaluka izgleda kao ostrvo elementarne logike. Trideset dana je na raspolaganju. Ko propusti taj prozor, neće ga niko otvarati ponovo.
Izvor: Agro TV, 12. jul 2026.
💬 0 comments