Poljoprivrednici koji su jutros punili rezervoare verovatno nisu primetili razliku na pumpi, ali Vlada Srbije je donela odluku koja direktno pogađa njihov džep: akcize na naftne derivate smanjene su za dvadeset posto, i to od danas, dvadesetog jula, do dvadeset šestog jula. Sedam dana. Ni više, ni manje. Za gazdinstvo koje u jednom danu potroši stotinak litara dizela na combine, to je razlika koja se meri u hiljadama dinara — ali samo ako stigne na pumpu u pravom trenutku.
Šta se dešava i zašto baš sada
Cena sirove nafte na svetskom tržištu krenula je nagore, i to je povuklo proizvođačkecene derivata u Srbiji. Da bi ublažila udar na krajnju potrošnju, Vlada je aktivirala mehanizam koji već više puta korišćen u sličnim situacijama — privremeno smanjenje akcize. Ovaj put je kvota dvadeset posto, a trajanje je ograničeno na jednu nedelju. Posle dvadeset šestog jula, akcize se vraćaju na redovne iznose, osim ako Vlada ne proceni da je potrebno produžiti mera.
Privremeni iznosi akciza sada iznose: za olovni benzin šezdeset jedan dinar i dvadeset četiri pare po litaru, za bezolovni benzin pedeset sedam dinara i šezdeset para po litaru, i za gasna ulja, odnosno dizel, pedeset devet dinara i dvadeset tri pare po litaru. Da je smanjenje dvadeset posto, lako je izračunati da redovna akciza na dizel iznosi oko sedamdeset četiri dinara po litaru — što znači da država na svakom litru dizela privremeno ostavlja oko petnaest dinara manje u budžetu. Za poljoprivrednika koji mesečno potroši hiljadu litara goriva, to je petnaest hiljada dinara razlike. Ali, ponavljam — samo za sedam dana.
Koliko to stvarno znači za gazdinstvo
Hajmo da budemo precizni. Dizel je krvotok poljoprivrede. Traktori, combine, sistemi za navodnjavanje, transport do otkupnih stanica — sve teče na dizel. U sezoni berbe i žetve, srednje gazdinstvo može potrošiti i preko petsto litara dnevno. Smanjenje akcize od dvadeset posto na dizel znači uštedu od oko petnaest dinara po litru.
Sedam dana smanjene akcize je kap u moru kad ti je sezona u punom jeku. Pomaže, naravno, ali pravo pitanje je šta će biti dvadeset sedmog jula kad se cene vrate na staro. — izjava poljoprivrednika iz Vojvodine, tipičan komentar sa terena
Problem je u tome što gorivo nije nešto što poljoprivrednik kupuje kad mu je jeftino. Kupuje kad mora. Combine ne čeka da akciza padne. Žetva pšenice se ne pomera zato što je pumpa skuplja. Isto važi za vađenje krompira, berbu paprike, transport paradajza iz plastenika do veleprodaje. Sezona diktira ritam, ne cena goriva.
Ako se gazdinstvo snabdeva gorivom baš u ovih sedam dana — i ako to smanjenje zaista stigne do pumpe, što nije uvek slučaj jer lanci nabavke imaju vremensko kašnjenje — ušteda je realna. Ali za proizvođač koji je gorivo kupio prošle nedelje ili će kupovati sledeće, ova mera ne postoji.
Privremeno ili trajno?
Vlada kaže da će nakon isteka perioda akcize biti obračunavati u skladu sa važećim propisima, osim ukoliko ne bude doneta nova odluka. Ta druga opcija — nova odluka — je ključna. Ako se svetska cena nafte nastavi da raste, a sve ukazuje na to da će se letos i to dešavati zbog geopolitičkih tenzija i sezonske potrašnje, postoji realna šansa da se mera produži. Ali to je pretpostavka, ne obećanje.
Poljoprivrednici su već više puta prošli kroz ovaj scenario: akciza se smanji, mediji objave vest, par dana kasnije cena na pumpi malo padne, a onda se sve vrati na staro i cene nastave da rastu. Pitanje koje gazde postavljaju nije da li će akciza biti niža sedam dana, nego kakva će biti cena goriva u septembru kad kreće setva ozimih kultura.
Dvadeset posto manje akcize zvuči dobro dok ne pomnožiš sa sedam dana. Pravi problem nije akciza, nego što nam niko ne garantuje stabilnost cena goriva duže od jedne nedelje. — povrtar iz Bačke, gajilac paprike i paradajza
Šta ovo znači za poljoprivredu Srbije
Poljoprivreda u Srbiji već godinama vuče teret visokih input troškova. Gorivo je drugi najveći trošak posonabiračkih sredstava, odmah iza đubriva. Za povrtare koji intenzivno navodnjavaju, trošak dizela za pumpe i agregate može dostići i trideset posto ukupnih troškova proizvodnje. Za ratare sa velikim površinama, gorivo za mehanizaciju je deset do petnaest posto ukupnih troškova, što na hiljadu hektara prelazi milionske iznose.
Smanjenje akcize od dvadeset posto je dobrodošlo, niko to ne osporava. Ali je to rešenje koje leči simptom, ne uzrok. Uzrok je zavisnost srpske poljoprivrede od uvoznog goriva i odsustvo dugoročnog mehanizma zaštite poljoprivrednika od cena energenata. Subvencionisano gorivo za poljoprivredu — koliko god puta bilo najavljivano — ostaje na nivou eksperimenata i pilot-projekata. U mnogim evropskim zemljama poljoprivrednici plaćaju gorivo sa posebnim poreskim režimom koji je trajno povoljniji. Kod nas, dobiju sedam dana popusta kad svet potegne cenu nafte.
Treba reći i ovo: smanjenje akcize ne znači automatski smanjenje cene na pumpi za istih dvadeset posto. Lanac distribucije, marže dilera i kretanje referentnih cena mogu da apsorbuju deo tog smanjenja. U praksi, potrošač često oseti manje olakšice nego što zvanični broj sugeriše.
Sejoov stav
Sedam dana smanjene akcize je bolje nego ništa, ali je sramota da je to najbolje što država može da ponudi poljoprivrednicima koji drže na leđima izvoz, zaposlenost i bezbednost hrane. Dok god gorivo za traktore i combine tretiramo kao gorivo za privatne automobile, dok ne dobijemo trajni poljoprivredni režim akcize, ove nedeljne mere su samo šminka na licu problema koji iz godine u godinu izjeda profitabilnost gazdinstava. A kad gazdinstvo gubi, gubi sva Srbija.
Izvor: Biznis.rs, 20. jul 2026.
💬 0 comments