Kada generalni direktor državnog preduzeća koje gazduje šumama cele jedne evropske zemlje lično dolazi u Srbiju da obiđe Avalu, Goliju i Ivanjicu, to nije turistička tura. To je poruka da srpske šume vrede pažnje ozbiljnih igrača.
Zašto baš sada i zašto baš Česi
Pre nekoliko dana, delegacija državnog preduzeća za gazdovanje šumama Republike Češke — Lesy České republiky — predvođena generalnim direktorom mr Josefom Vojačekom, završila je studijsku posetu Srbiji. Domaćin je bila Generalna direkcija PD „Srbijašume" iz Beograda, a sastanku su prisustvovali predstavnici JP „Vojvodinašume", Uprave za šume, Instituta za šumarstvo i Ambasade Republike Češke. Poseta nije bila protokolarni ručak — bila je radni sastanak ljudi koji žive od šume i od šume plaćaju plate hiljadama radnika.
Republika Češka je jedna od najšumovitijih država Evropske unije, sa oko trideset četiri odsto šumske površine i državnim preduzećem koje gazduje sa preko pedeset odsto svih čeških šuma. Lesy České republiky zapošljava preko deset hiljada ljudi i generiše stotine miliona evra godišnje. Kada takva institucija šalje svog prvog čoveka u Srbiju, to znači da vide potencijal za dugoročnu saradnju, ne samo stručnu razmenu.
Srpsko šumarstvo, s druge strane, decenijama se nosi sa istim problemima — od fragmentacije šumskog fonda, preko klimatskih stresova koji su posebno pogodili ravničarske šume u Vojvodini, do pitanja finansijske održivosti javnih preduzeća koja su često i jedini izvor prihoda u marginalnim ruralnim područjima.
Šta se konkretno radilo i ko je bio za stolom
Centralni događaj posete bio je radni sastanak u prostorijama Generalne direkcije „Srbijašume" u Beogradu. JP „Vojvodinašume" su predstavljali direktor Roland Kokai, dr Marko Marinković iz Sektora za šumarstvo, ekologiju i razvoj, i Milan Sučević, zadužen za korišćenje šuma, mehanizaciju i bezbednost na radu. U stručnoj diskusiji su učestvovali i predstavnici naučnih institucija, što je važno jer je jaz između nauke i prakse u srpskom šumarstvu godinama jedna od najvećih boljki.
Dr Marko Marinković je održao prezentaciju o organizaciji i ključnim aktivnostima JP „Vojvodinašume", sa posebnim osvrtom na gazdovanje državnim šumama, zaštitu i obnovu šumskih ekosistema, upravljanje zaštićenim područjima i razvoj lovstva. To nije mali portfolio — Vojvodinašume gazduju sa preko sto dvadeset hiljada hektara državnih šuma, upravljaju sa više zaštićenih područja i imaju lovišta koja su, ako se ozbiljno razviju, ozbiljan izvor prihoda.
Nismo došli da predajemo lekcije, već da vidimo kako se u drugačijim uslovima rešavaju isti problemi. Klima ne pita za granice, a šuma još manje. — konstruisan citat u duhu izjava čeških šumarskih delegacija
Tokom diskusije razmenjena su iskustva o ulaganjima u inovacije, održivom gazdovanju, zaštiti životne sredine i međunarodnoj saradnji. Posebna pažnja posvećena je finansijskoj održivosti — temi koja u srpskom javnom šumarstvu nije akademsko pitanje, već pitanje opstanka. Optimizacija organizacije rada i kadrovske strukture, prilagođavanje promenama na tržištu i zakonodavstvu, kao i komunikacija sa javnošću oko seče i obnove šuma — sve su to teme koje u Srbiji redovno izazivaju polemike, od ekologa do lokalnih stanovnika.
Terenski deo programa bio je možda i važniji od sala. Delegacija je obišla Avalu, Kraljevo, Goliju, Ivanjicu i Požegu. Različiti modeli gazdovanja, zaštita prirode, upravljanje fondom i staništem divljači, prerada drveta i proizvodnja šumskog reproduktivnog materijala — sve je predstavljeno na licu mesta. Golija je posebno zanimljiva jer predstavlja planinski masiv gde se ukrštaju pitanja zaštite prirode, gazdovanja šumom i ruralnog razvoja, tri pojma koja u srpskoj praksi često stoje u napetosti.
Šta ovo znači za srpsku šumu i one koji od nje žive
Poseta čeških stručnjaka nije vest koja će promeniti cenu mleka ili otkup kukuruza. Ali jeste vest koja govori o smeru u kojem srpsko šumarstvo može — i mora — da se razvija. Česi su pokazali da državno šumarstvo može biti profitabilno, ekološki odgovorno i politički nezaglavljujuće. Tri stvari koje kod nas retko idu zajedno.
Pitanje finansijske održivosti javnih šumarskih preduzeća u Srbiji je pitanje koje se godinama gura pod tepih. JP „Srbijašume" i JP „Vojvodinašume" gazduju sa ogromnim površinama, ali njihova profitabilnost zavisi od modela upravljanja, stepena prerade drveta i sposobnosti da uhvate više vrednosti u lancu — od sirovog trupca do finalnih proizvoda. Češki model, gde državno preduzeće kontroliše veliki deo lanca i generiše ozbiljan prihod, jeste nešto što srpski šumari mogu da prouče.
Kada stručnjak iz zemlje koja je očuvala šume kroz vekove kaže da vidi potencijal u tvojim šumama, to je poziv da prestaneš da se izvinjavaš i počneš da gazduješ. — autorski komentar
Lovstvo je drugi aspekt koji je pomenut i koji je u Srbiji nedovoljno iskorišćen resurs. Česi imaju razvijen model upravljanja divljači koji kombinuje komercijalni lov, zaštitu staništa i kontrolu populacija. Kod nas lovstvo često biva podeljeno između privatnih lovišta koja ponekad rade po principu „plati i pucaj" i državnih lovišta koja se bore da pokriju troškove. Razmena iskustava ovde može doneti konkretne rezultate — ako se sprovede u praksu, a ne ostane na prezentacijama.
Klimatske promene su treći, i možda najteži element posete. Sušne godine, napadi insekata na četinare, požari i promene u sastavu šuma — sve su to realnosti koje pogađaju i Češku i Srbiju. Razlika je u tome što Česi već imaju sisteme prilagođavanja, a mi još uglavnom reagujemo kada je šteta već učinjena.
Umesto zaključka
Ova poseta će imati smisla samo ako iza nje sledi konkretna saradnja — zajednički projekti, razmena stručnjaka, preuzimanje modela koji su se negde već dokazali. Ako ostane na protokolu i finom ručku u Beogradu, propustili smo priliku. A prilika se zove Lesy České republiky — preduzeće koje je dokazalo da šuma može da bude i posao i baštinu, ako se zna kako. Srpsko šumarstvo to mora da nauči pre nego što ga klima i tržište nauče na teži način.
Izvor: Agro TV, 20. jul 2026.
💬 0 comments