Glamočki krompir na devetsto metara: laboratorija protiv virusa i uvoza

Glamočki krompir na devetsto metara: laboratorija protiv virusa i uvoza

Na devetsto metara nadmorske visine, gde noći i usred leta bude dovoljno hladne da se čovek pita nije li prerano za duksericu, krompir koji generacijama hrani porodice na Glamočkom polju konačno dobija šansu da raste onako kako bi trebalo — bez virusa koji su ga godinama gušili. Udruženje „Glamočki krompir" i Inst

Agro Urednik 6 min čitanja 21 pregleda

Na devetsto metara nadmorske visine, gde noći i usred leta bude dovoljno hladne da se čovek pita nije li prerano za duksericu, krompir koji generacijama hrani porodice na Glamočkom polju konačno dobija šansu da raste onako kako bi trebalo — bez virusa koji su ga godinama gušili. Udruženje „Glamočki krompir" i Institut za genetičke resurse Univerziteta u Banjoj Luci predstavili su rezultate prve ogledne proizvodnje krompira dobijenog od sadnog materijala očišćenog od virusa primenom in vitro metode. Prvi krompirići izvučeni iz zemlje pokazali su da priča o domaćem semenskom materijalu nije laboratorijska fantazija nego stvarnost koja čeka da se razvije.

Isti problem decenijama

Srpska i bosanskohercegovačka poljoprivreda imaju isti problem sa krompirom koliko god se sećamo: proizvođači sade ono što imaju, a ono što imaju je najčešće seme koje je pretrpelo više generacija reprodukcije u poljima gde virusi kruže slobodno i bez kontrole. Svaka sledeća generacija donosi manje prinose, lošiji kvalitet i tanju koru koja ne štiti krtolu ni tokom transporta ni tokom skladištenja. Rezultat? Uvoz semenskog krompira iz Holandije, Nemačke, Francuske — plaćamo stranoj industriji ono što bismo mogli da proizvedemo kod kuće, na našoj zemlji, sa našim ljudima.

Glamočko polje, sa svojom nadmorskom visinom i specifičnom klimom, idealno je za proizvodnju krompira. Hladne noći usporavaju razvoj virusnih infekcija, a dnevne temperature omogućavaju formiranje krtola sa visokim sadržajem suve materije — što je upravo ono što tržište traži. Ali čak i na devetsto metara, bez zdravog sadnog materijala, sve to pada u vodu. Zato je ovaj ogled, mali po obimu ali velik po značaju, korak koji je trebalo napraviti još pre deset godina.

Od laboratorijske cevi do polja

Ogledna parcela zasađena je u junu, a sadni materijal proizveden je iz delova klica koji su prethodno očišćeni od virusa u laboratorijskim uslovima. In vitro metoda podrazumeva uzgajanje biljnih tkiva u sterilnoj sredini, van spoljašnjih uticaja, što omogućava da se od jedne zdrave ćelije dobije kompletna biljka oslobođena patogena. Dobijene biljke predstavljaju osnovu za prvu reprodukciju — što znači da od ovih krompirića sledeće godine nastaje prva generacija semenskog materijala koji ide u komercijalnu proizvodnju.

Sadni materijal dobijen in vitro metodom dao je znatno veći broj krtola u poređenju sa standardnim načinom proizvodnje. Ovo potvrđuje da je put ka domaćem semenskom materijalu realan. — docent dr Mirela Kajkut Zeljković, istraživač u Institutu za genetičke resurse Univerziteta u Banjoj Luci

Razlika u broju krtola nije marginalna. Kada biljka krompira krene iz virusima zaraženog semena, energiju troši na borbu sa patogenom umesto na formiranje krtola. Kad krene iz zdravog tkiva, ta ista energija ide u prinos. To je razlika između petnaest i trideset tona po hektaru — razlika između zarade i gubitka, između gazdinstva koje napreduje i onog koje preživlava.

Predsednik Udruženja „Glamočki krompir" Siniša Šolaka objasnio je da su dobijene biljke osnova za prvu reprodukciju i da se od njih očekuje produktivnost koja će prevazići sve što su glamočki proizvođači imali do sada. Nije to prazna nada — to je rezultat koji se vidi na parceli, koji se može izmerati i prebrojati.

Brend koji se brani QR kodom

Dok nauka radi svoje na polju, Udruženje radi svoje na tržištu. Glamočki krompir već ima zaštitu geografskog porekla i žig, a sada su uvedene etikete sa QR kodovima koje kupcima omogućavaju da provere poreklo proizvoda pre nego što ga stave u korpu. U vreme kada se krompir iz raznih krajeva prodaje pod tuđim imenom, ovo je jedini način da se original zaštiti od falsifikata na pijacama.

Član udruženja Nikola Srdić ocenio je da bi proizvodnja zdravog semenskog materijala od postojećih sorti omogućila proizvođačima da sami obezbede sadni materijal za naredne proizvodne cikluse. Prevod: ne bi više morali da naručuju seme iz inostranstva, ne bi plaćali transport, carinu i tuđu maržu. Imali bi svoje.

Ako možemo da proizvedemo zdravo seme od naših sorti, zašto bismo nastavili da uvozimo? Ovo je pitanje opstanka celog kraja. — Nikola Srdić, član Udruženja „Glamočki krompir"

Šta ovo znači za poljoprivredu

Priča o glamočkom krompiru nije lokalna priča. Ona je paradigma celog srpskog ratarstva i stočarstva — imamo proizvod, imamo tradiciju, imamo uslove, ali nemamo kontrolu nad reprodukcijom. Isto važi za krave muzare čije gene ne kontrolišemo, isto važi za pšenicu čije sorte zavise od multinacionalnih kompanija, isto važi za krompir čije seme plaćamo u evrima. Glamočko polje je samo mikrokozmos šire slike u kojoj je srpski poljoprivrednik potrošač tuđe genetike, a ne vlasnik svoje.

Ukoliko se ovaj model pokaže održivim kroz naredne dve do tri vegetacione sezone, glamočki krompir bi mogao da postane prvi domaći brend krompira sa zatvorenim ciklusom proizvodnje — od laboratorijske cevi do potrošačke korpe. To bi značilo da se svaki dinar zarade zadržava u lokalnoj zajednici, da se svaki hektar na Glamočkom polju koristi optimalno i da se uvoz semena iz Evrope postepeno svodi na ono što zaista mora da se uveze — a to je, iskreno, vrlo malo.

Problem je vreme. In vitro proces nije brz. Od laboratorijske cevi do semenskog krompira koji može da se sadi u komercijalnoj proizvodnji prolaze tri do četiri godine reprodukcije. Svaka godina donosi rizik — od vremenskih uslova, od insekata koji prenose viruse, od ekonomske isplativosti. Ako u međuvremenu država ne prepozna ovaj projekat kao strateški i ne obezbedi podršku kroz subvencije za proizvođače semenskog materijala, postoji opasnost da ostane na nivou naučnog eksperimenta koji je zanimljiv na skupovima, ali ne menja život na terenu.

Docent dr Kajkut Zeljković je istakla da je ogled potvrdio mogućnost primene novog načina proizvodnje i otvorio prostor za nastavak saradnje i naredne vegetacione sezone. To je najava da se ne staje — ali i poziv institucijama da uđu u priču svojim budžetima, ne samo svojim rečima i dobrim željama. Jer dobre želje hrane poljoprivrednika koliko i obećanja na jesen pred izbore — ni koliko.

Glamočki krompir na devetsto metara nadmorske visine raste sporo ali snažno. Proizvodnja zdravog semena je ista — sporo, ali kad pusti koren, teško je zaustaviti. Pitanje je samo da li će nam sistem dati vremena da sačekamo taj rod, ili će nas u međuvremenu uvozno seme koštati toliko da odustanemo pre nego što prva domaća generacija stigne u polje.


Izvor: Agro TV, 7. novembar 2026.

💬 0 komentara